Zagreb, (IKA) – U organizaciji Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu od 1. do 3. listopada na Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj održana je Prva međunarodna kroatološka konferencija. Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika iz Hrvatske i inozemstva koji su izlagali ne samo o specifično kroatološkim (interdisciplinarnim) temama vezanim uz hrvatsko kulturno nasljeđe i identitet, već i o nizu aktualnih tema iz hrvatskoga jezika, pisma i književnosti, hrvatske povijesti, filozofije, arheologije, znanosti, umjetnosti i dr. Organizatori su željeli pokazati stanje istraživanja u tom relativno mladom interdisciplinarnom znanstvenom polju i ukazati na smjer budućega istraživanja hrvatske kulture, koju odlikuje visoka složenost i bogatstvo, višestruka povezanost s dodirnim europskim kulturama i ovisnost o njima, ali i jaka kolektivna svijest o vlastitom identitetu i višestoljetnom kontinuitetu.
Niz predstavljenih izlaganja na direktan ili indirektan istaknulo je nemjerljiv doprinos koji je Crkva dala tome interdisciplinarnom području.

U predavanju “Splitski srednjovjekovni književni krug” Mirjana Matijević-Sokol je podsjetila kako se premda nepoznati, ali ipak kao prvi naši pjesnici ističu autori epitafa kraljice Jelene, splitski nadbiskupi Martin i Lovre. Njima se pridružuje prvi imenom poznati đakon Dobre koje je sastavio epitaf Splićanina Petra Crnoga, ali i tzv. Supetarski kartular koji je po žanru djelo narativno-diplomatičkoga karaktera i svrstava se u “libri traditionum” odnosno “gesta abbatum”.

Vladimir Sokol u predavanju “Arheološki aspekti pokrštavanja Hrvata” istaknuo je kako su stratigrafske analize autora pokazale da se, temeljem arheoloških nalaza karolinškoga porijekla te numizmatičkih nalaza, to može datirati u kratko vremensko razdoblje same sredine devetoga stoljeća, da je to bio jednokratan proces i da se on odvijao odjednom na čitavom prostoru od Balatona, Drave i Dunava do Jadranskog mora. Također je bitna činjenica da se on odvijao mirno, bez sukoba te da je određenim “konsenzusom” došlo do mirnoga napuštanja svih poganskih nekropola odjednom , i da je na nekom obližnjem mjestu došlo do uspostavljanja posve novih grobišta u novoj kršćanski duhovnosti, češće bez sakralnoga nego sa sakralnim objektom.

Mijo Korade je u izlaganju “Društveni život u hrvatskim krajevima 19. stoljeća prema izvješćima pučkih misionara” istaknuo da su misionari u svrhu svoga djelovanja bilježili način života tamošnjih ljudi, njihove običaje, društveno i moralno stanje i sl. budući da su bili usredotočeni na popravak života tih ljudi, oni naširoko opisuju pojedine običaje te svoje djelovanje i postupke kako da te običaje isprave.

Petar Prelog se u izlaganju “Hrvatska umjetnost i nacionalni identitet od kraja 19. stoljeća do Drugoga svjetskoga rata” osvrnuo na prepoznavanje ključnih faza odnosa hrvatske umjetnosti i nacionalnoga identiteta, od kojih je jednu fazu oblikovao Izidor Kršnjavi u sklopu projekta obnove Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 u Zagrebu.

U izlaganju “Auditivna percepcija Raja u glagoljskom egzemplima” Antonija Zaradija Kiš posebnu je pozornost usmjerila na kompleksnost prilike o rajskoj ptici: njezin naziv, izgled, pjev koji ima ključnu ulogu u percepciji Raja kod srednjovjekovnoga čovjeka.

Ines Srdoč-Konestra je u izlaganju “Franjevačka tradicija sjevernojadranskoga areala” na primjerima franjevačke ranonovjekovne književno-nabožne produkcije željela pokazati kontinuitet hrvatskoga jezika i pisane riječi koji pridonosi očuvanju hrvatske kulture na područjima koja su kontinuirano izložena kulturi drugih – što se u ovom slučaju manifestira prisutnošću talijanskoga jezika i kulture.

U predavanju “Jezik novozavjetnih tekstova u hrvatsko-glagoljskim tiskanim knjigama” Ivan Jurčević je predstavio fonološke, morfološke, leksičke i sintaktičke značajke jezika u posljednjoj liturgijskoj knjizi tiskanoj hrvatsko-glagoljskim jezikom – Brozovićevu brevijaru iz 1561. godine u usporedbi s jezikom tekstova u protestantskom glagoljičnom izdanju Novoga zavjeta 1562/63.

Ivica Vigato predavanjem “Leksik dviju bratovština iz 17. stoljeća” želio je ukazati da su bratovštine na otocima zadarskoga otočja, osim velike kulturne, vjerske i nacionalne važnosti, u nekim segmentima značajne i za razvoj hrvatskoga jezika.

O rukopisu “Dell’origine, progresso e varieta della liturgia illyrica o schiavonica” iz 1748. godine u Tajnom vatikanskom arhivu govorila je Jadranka Neralić. Predavačica se u svom izlaganju (nakon analize samog rukopisa) izložila povijesne okolnosti koje su dovele do organiziranja predavanja u prisutnosti pape Benedikta XIV. u apostolskoj palači na Kvirinalu o uporabi “ilirskoga ili slavenskoga” jezika u liturgiji. Riječ je o rukopisu predavanja od 22 stranice koji se danas čuva u Fondu Borghese Tajnoga vatikanskoga arhiva.

U predavanju “Štovanje Blažene Djevice Marije u Boki kotorskoj” Vanda Babić je predstavila legende, te opisala važnost dvaju najjužnijih hrvatskih marijanskih svetišta. Predstavila je i suvremeno stanje, odnosno dosta možda malo znanih podataka o oduzimanju katoličkih marijanskih svetišta kao i fenomen tzv. slavljenja krsnoga imena, posebno blagdana BDM što, premda to mnogi žele poistovjetiti s pravoslavnom tradicijom, neosporno pripada bogatoj hrvatskoj mariološkoj, ali i ukupnoj hrvatskoj kulturi u Boki. Ujedno se daje usporedba marioloških običaja u Dalmaciji i Boki (kojoj je ona stoljećima pripadala), te zaključila o mariološkoj tradiciji sačuvanoj u književnosti, etnologiji te svakodnevnom životu Bokelja danas.

Robert Holjevac u uvodu izlaganja “Hrvatska predreformacijska i reformacijska baština kroz prizmu teološkoga opusa Markantuna de Dominisa” dao je prikaz hrvatske predreformacijske baštine kroz djelovanje osoba Ivana Stojkovića i Andrije Jamometića. Središnji dio izlaganja bio je posvećen senjskom biskupu, a kasnije i splitskom nadbiskupu Markantunu de Dominisu, odnosno njegovu čitavom prirodoslovno-znanstveno-teološkom opusu u povijesnom kontekstu njegova vremena na prijelazu 16. na 17. st. Također se osvrnuo i na prvu četvrtinu 17.st. u kojoj praktički nastaju sva relevantna i poznata djela Markantuna de Dominisa. Predavač se posebno osvrnuo na Dominisov teološko kontroverzistički opus kroz prizmu tzv. Mletačkoga interdikta, kao i njegovih spisa s tim u svezi u kojem nastoji definirati pravilan odnos Crkve i države.

O zastupnicima svećenstva Zagrebačke biskupije u središnjem financijskom uredu Papinske kurije, Apostolskoj komori u razdoblju od druge polovice 14. i u 15. st. u izlaganju “Prokuratori svećenstva Zagrebačke biskupije u kasnosrednjovjekovnoj Apostolskoj komori” govorio je Marko Jerković. Istaknuo je društveno, obiteljsko i geografsko porijeklo prokuratora, te njihove crkvene službe. Predavač se kratko osvrnuo i na stupanj obrazovanja samih prokuratora, te upozorio na nepotpunost podataka u službenim dokumentima.

Krešimir Kužić je u izlaganju “Političko i etničko poimanje Hrvatske kod njemačkih hodočasnika 14.–17. stoljeća” istaknuo kako su Nijemci činili najveći dio europskih hodočasnika koji su iz Mletaka putovali prema Svetoj Zemlji. Oni su područje od istočnih njemačkih granica, kao i istočno od Mletaka po svojevrsnoj inerciji nazivali slavenskom obalom, slavenskim jezikom i sl. Predavač je istaknuo i zanimljivost kako se imenovanje hrvatskog jezika nalazi u djelima hodočasnika koji su bili protestanti. Djela njemačkih hodočasnika imaju posebnu vrijednost za hrvatske zemlje, jer predstavljanju živa svjedočanstva Hrvatske kao dijela zapadno-kršćanskog svijeta, te donose mnoštvo podataka o krajevima kroz koje su hodočasnici prolazili ili boravili kroz duže ili kraće vrijeme.

“Kulturno i društveno djelovanje cistercita na području Hrvatske u srednjem vijeku” bila je tema izlaganja Ane Novak. Predavačica je podsjetila na velike zasluge cistercita za razvoj gospodarstva i umjetnosti, kao i na utjecaj na kulturni i društveni život u srednjem vijeku. Iz Opatije Topusko potječu čak tri pisana djela, među kojima se nalazi i prijepis najvažnijih isprava Opatije iz 14. st. pisan na pergameni i jedini sačuvani kodeks iz samostanske knjižnice pod naslovom “Homilija sv. Grgura pape iz 13./14. st.”, dok se treće koje se prepisuje Opatiji Topusko danas čuva u Sloveniji. O visokoj razini kulturnog života svjedoče i arheološki nalazi.

O hrvatskom teologu koji je u jeku teškoga razdoblja za hrvatski narod nastojao ljudima ponuditi bolje poznavanje Božje riječi Antunu Vramecu u izlaganju “Vramec – napredan teolog i reformator” govorila je Katarina Novak.