U Godini svećenika na dar svećenicima Nacionalni centar udruge Vojske Bezgrešne objavio je djelo Celestina Tomića “Ministerijalno svećenstvo u životu i učenju bl. Alojzija Stepinca”. U uvodnom tekstu varaždinski biskup Josip Mrzljak ističe kako je riječ o jednoj opsegom maloj, ali sadržajem bogatoj knjižici o svećeništvu.
Knjižica predstavlja veoma poticajne misli i gledanje bl. Alojzija Stepinca na svećenički poziv, svetost i poslanje u Crkvi i čovječanstvu. Njegovi pogledi na svećenstvo poklapaju se s naukom živog učiteljstva Crkve, koje dolazi do izražaja u Drugom vatikanskom saboru i apostolskim pobudnicama, porukama i enciklikama posljednjih papa. Bl. Stepinac je kao i Ivan Pavao II. promatrao svećenstvo kao dar i otajstvo. Isus poziva, kao nekoć apostole da se pozvani slobodno i radosno odazovu. To je veliki dar pozvanima, kao i Crkvi i čovječanstvu, ali ostaje veliko otajstvo koje samo u vjeri otkrivamo. Svećenik je u trajnom dodiru s Božjom svetošću, i stoga svećenički poziv jest poziv na svetost. Krist treba svete svećenike, stalno ističe Stepinac.
Sam sadržaj Tomić je podijelio u nekoliko dijelova. Tako u prvom dijelu “Dar i otajstvo” rabi jake riječi poput “vojnik Krista”, jer bl. Stepinac je bio vjeran borac Kristov i samo Kristov, spreman za svoje stado, za Crkvu Kristovu uvijek položiti svoj život, što je radosno i svjedočki i učinio.
Drugi dio naslovljen je “Prezbiterij” s naglaskom na očinsku brigu Stepinca prema svećenicima. Tomić ističe i poziv Stepinca dijecezanskim i redovničkim svećenicima na suradnju i stvaranje “obitelji” između svećenika, te da porade na bujnijem i radosnijem apostolskom i pastoralno životu, te da pronalaze uvijek nova sredstva posvećenja i evangelizacije.
U poglavlju “Pozvan na svetost” dolaze do izražaja Stepinčevi poticaji svećenicima: stavljanje na srce dnevne molitve i dnevnih razmišljanja, mjesečne duhovne obnove, čitanje, propovijedanje i življenje Božje riječi. Tomić ističe i brigu samog Stepinca za duhovna zvanja, ali i njegov otvoreni govor pred svećeničkim kandidatima o opasnostima i progonstvu koje ih čeka, jer “nije dosta biti svećenik, već je važno biti dobar svećenik”.
Posljednje poglavlje posvećeno je Bogorodici – Majci svećenika. Stepinac je temeljem vlastitog iskustva isticao važnost marijanskih pobožnosti u životu svećenika. Tomić završava Stepinčevim riječima “Ozbiljno se bojim za svećenika koji nije pobožan Bogorodici ili je napustio njezino štovanje”. (ika-mb/kj)