Zagreb, (IKA) – Knjiga dr. Mihalya Szentmartonija “Osjetljivost za čovjeka – Pastoralna psihologija” u izdanju Glasa Koncila predstavljena je u petak 25. rujna u velikoj dvorani Rezidencije Družbe Isusove, u Zagrebu.
Predstavljanju knjige nazočili su dubrovački biskup Želimir Puljić, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu dr. Stjepan Baloban, kao i biskupski vikar za grad Zagreb preč. Zvonimir Sekelj.
Govoreći o tome kome je knjiga namijenjena mr. Stjepan Fridl je citirao dio uvodnika u kojem se ističe, kako je knjiga u prvom redu namijenjena svećenicima, drugim pastoralnim djelatnicima sa svrhom da mogu bolje razumjeti ljude s kojima rade i situaciju u kojima se oni nalaze. Knjiga je namijenjena i psiholozima u praksi koji rade s ljudima među kojima ima veliki broj vjernika, kao i studentima teologije i psihologije koji se spremaju za svoje buduće zvanje u radu s ljudima. Na kraju knjiga je namijenjena svakom dobronamjernom čitatelju koji se zanima za interdisciplinarno područje između duhovnosti i psihologije.
Fridl je istaknuo, kako je autor vještinom iskusnoga psihologa i pastoralnog djelatnika uspio razdvojiti dvije stvarnosti, navodeći koje su kompetencije svećenika, a koje psihologa. Pojašnjavajući sam pojam pastoralne psihologije, Fridl je istaknuo kako u prvom dijelu knjige autor tumači pojam i povijest pastoralne teologije, tj. brige za Božji narod, pomoć svećenicima za bolje služenje vjernika laika. Fridl je posebno upozorio na pojedine dijelove knjige, poglavito poglavlja koja govore o praćenju i pomoći ženama koje pate od postabortivnog sindroma. To su velike teme koje autor stručno, a ipak pristupačnim jezikom analizira u ovoj knjizi, rekao je Fridl. Na kraju svog izlaganja, kratko je predstavio samog autora.
Dr. s. Valentina Blaženka Mandarić nije krila svoje oduševljenje knjigom, te je istaknula kako je knjiga svojevrstan vodič kroz široko područje pastoralne teologije i pastoralne psihologije i to ne samo kao vodič koji pruža mnoštvo informacija, već vodič koji izaziva vlastito preispitivanje, pozicioniranje, zauzimanje stavova, vrednovanje vlastite odgovornosti pred najaktualnijim pastoralnim pitanjima. Knjiga se lako čita, pitko je štivo, jer autor s lakoćom i jednostavnošću iznosi i interpretira redovito komplicirane stvari. Vjerujem da je razlog tomu što autor nije samo dobar poznavatelj psihologije, i teologije, već je vrstan poznavatelj čovjekove duše, istaknula je s. Mandarić, te je upozorila na naslov koji otkriva novu perspektivu u iščitavaju obzorja i definiranju zadaća pastoralne psihologije, ali i teologije. Autor nudi bogat presjek psihološke antropologije, i upućuje na suvremene pravce u psihologiji sukladne s kršćanskom antropologijom. Mandarić je istaknula kako knjiga ima 11 poglavlja od kojih je šest posvećeno konkretnim pastoralnim modelima unutar kojih Crkva može pokazati svoju istinsku zauzetost za čovjeka. Polazeći od suvremene paradigme u kojoj izrasta današnji čovjek autor izdvaja i aktualizira neka važna područja kršćanskog života u kojima je pastoralna pomoć itekako potrebna. U predstavljanu pastoralnih modela autor pristupa fenomenološki, pastoralni problem analizira sa psihološkog, teološko-ekleziološkog aspekta i na kraju nudi konkretne pastoralne smjernice. Knjiga je istinu osvježenje, pruža cjelovitu analizu pastoralne situacije polazeći od nove kulturološke paradigme interdisciplinarni pristup novim pastoralnim pitanjima, proširuje pastoralna obzorja, te stavlja naglasak na osjetljivost i odgovornost za konkretnog čovjeka. Knjiga će zasigurno biti i dragocjena pomoć u kreiranju izbornih kolegija iz pastoralne psihologije i pastoralne psihologije. U godini koju je Crkva posvetila svećeniku i njegovoj službi, poželjela bih da svaki svećenik u Hrvatskoj pročita ovu knjigu. Uvjerena sam da će mu pomoći u osvješćivanju svećeničkog poslanja, samovrednovanju pastoralnog rada, i da će ga osnažiti u zauzimanju za čovjeka, rekla je s. Mandarić.

Dr. o. Mijo Nikić, koji je uz dr. Josipa Jelenića recenzent knjige, istaknuo je kako knjiga značajno obogaćenje i velika novost na području pastoralne psihologije na hrvatskom jezičnom prostoru. Knjiga potiče osjetljivost za čovjeka, ima angažirani naslov koji nas uznemiruje ukoliko nismo osjetljivi za čovjeka u nevolji, a biti osjetljiv za čovjeka zapravo znači voljeti čovjeka, rekao je Nikić. Istaknuo je i kako je knjiga interdisciplinarno koncipirana, pastoralno orijentirana, socijalno angažirana, duhovno usmjerena, kršćanskim svjetonazorom prožeta, primjerima iz Biblije i života ilustrirana, te znanstveno dokumentirana. Stoga s pravom nosi podnaslov pastoralna psihologija, jer su sve teme koje se obrađuju u ovoj knjizi protkane psihološkim pristupom, donoseći ono najbolje iz raznih škola psiholoških provenijencija. Psihološka saznanja koja se mogu naći u ovoj knjizi bit će od velike koristi svećenicima, časnim sestrama, vjeroučiteljima svima koji rade u pastoralu, a nemaju stručnu formaciju u psihologiji, podsjeća Nikić. Socijalno angažiranost na tragu je II. vatikanskog sabora, a duhovna usmjerenost knjige očituje se u pomaganju osobi da sebe bolje upozna, prihvati i zavoli, a onda i promijeni ono što treba mijenjati kako bi duhovni život u njoj mogao zasjati duhovnim sjajem i donijeti dušu potrebnu i zasluženu radost koja obuzima osobu kad se ona odvaži živjeti u istini na što nas ova knjiga često poziva i ohrabruje.
Govoreći o sadržaju knjige, Nikić je istaknuo kako se on može podijeliti u nekoliko dijelova. U prvim poglavljima autor predstavlja suvremenu psihološku i teološku antropologiju, kritički se osvrće na redukcionizam nekih psiholoških škola zalažući se za eklektički pristup koji uzima u obzir i filozofske i teološke odrednice ljudske osobe. Slijede poglavlja o općenitim temama psihologije koje su od posebnog značenja za rad s ljudima. Autor smatra dvije teme posebno značajnim razna obrambena ponašanja i slike o Bogu. Ove se dvije teme sistematski provlače i kroz treći dio knjige u kojem se analiziraju konkretne pastoralne situacije savjetovanje, duhovno vodstvo, ispovijed, obitelj, brak, bolest i smrt. Osim ovih klasičnih situacija autor se suočava i s novim izazovima osobe s posebnim potrebama, postabortivni sindrom, rastava, homoseksualnost.
Na kraju se okupljenima obratio i sam autor dr. Mihalya Szentmartoni. Istaknuo je, kako se pastoralna psihologija bavi područjem ljudske mudrosti ili aktivnosti koje se zove pastoral, briga za čovjeka sa strane dušobrižnika, a danas smo u određenoj situaciji svi dušobrižnici, rekao je autor te upozorio na specifičnost te relacije, odnosa između pastoralnog radnika koji može biti svećenik, đakon, redovnik, redovnica, laika onaj koji se osjeća za to postavljen i pozvan, pastoralni subjekt vjernik sa specifičnom karakteristikom da je ta relacija otvorena prema transcendenciji, prema Bogu koji je uvijek zadnji akter u svim tim promjenama.
Ideja vodilja knjige je, kako nitko ne može riješiti problem drugoga. Osoba mora sama riješiti, a drugi su tu pomoć poput Isusa na putu u Emaus. On je pustio ljude da govore, i od toga dolazi jedan od bitnih odredišta pastoralne djelovanja pustiti čovjeka da ti govori.
Szentmartoni je ukazao i na značajke knjige. Naime, u praksi za pastoral važna je slika predodžbe o Bogu, a drugo je pitanje obrambeni mehanizam. Kao još jednu karakteristiku knjige, autor je istaknuo i dvostrukost naslov-podnaslov, i to već od samog naziva knjige. Prvi dio izražava uvjerenje, a drugi tehnički pristup tome. Autor je istaknuo kako ta dvostrukost govori i o njemu samome, jer je on Mađar s hrvatskom kulturom, teoretičar i praktičar, sveučilišni profesor i duhovnik, teolog i psiholog.
Na kraju je istaknuo kako je knjigu namjerno pisao za dvostruku publiku. Ne može se raditi s ljudima ako nemamo pristup. Svećenici moraju razumjeti psihološke procese u ljudima, a psiholozi moraju razumjeti religiozne procese u svojim klijentima. Ali knjiga je napisana za svakoga, rekao je autor, te upozorio kako ovo izdanje na hrvatskom jeziku nije prijevod ni jedne njegove knjige, nego je originalno djelo, na neki način vrhunac njegovih istraživanja na području pastoralne teologije.
Predstavljanje je u ime nakladnika vodio direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić, koji je zahvalio autoru na povjerenju i susretljivosti u pripremi izdanja, te je kratko predstavio biblioteku „Tertium millennium” u kojoj je ovo izdanje izašlo kao Knjiga 7.