Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove pretposljednje nedjelje u liturgijskoj godini donosi nam dio Isusova govora o svemu onome što se ima zbiti u posljednjim vremenima, a usmjereno je prema punom ispunjenju Božjeg kraljevstva (usp. Mk 13, 24-32). Isus je taj govor održao u Jeruzalemu, prije svoje posljednje Pashe. U njemu su sadržani neki apokaliptički elementi poput ratova, gladi, kozmičkih katastrofa: “sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati” (rr. 24-25). Međutim oni nisu bitni dio poruke. U središtu Isusova govora je on sam, otajstvo njegove osobe i njegove smrti i uskrsnuća, te njegov ponovni dolazak na kraju vremena.
Naš konačni cilj je susret s uskrslim Gospodinom. Želim vas pitati: koliko vas o tome razmišlja? Doći će dan kada ću susresti Gospodina licem u lice. To je naš cilj: taj susret. Mi ne iščekujemo neko vrijeme ili mjesto, već idemo ususret jednoj osobi: Isusu. Stoga, problem nije “kada” će se zbiti znakovi koji najavljuju posljednja vremena, već da nas ona nađu spremnima za taj susret. Ne radi se ni o tome da znamo “kako” će se to zbiti, već “kako” se moramo ponašati, danas, dok ih iščekujemo. Pozvani smo živjeti u sadašnjosti, izgrađujući svoju budućnost u miru i povjerenju u Boga. Prispodoba o smokvi koja pupa, kao znak da se ljeto približilo (usp. rr. 28-29), govori nam da nas iščekivanje posljednjih vremena ne odvaja od sadašnjega života, već nas potiče promatrati vrijeme koje nam je dano kroz prizmu nade. Nada je krepost koju je veoma teško živjeti, najmanja je od svih kreposti, ali najjača. A naša nada ima lice, to je lice uskrsloga Gospodina koji dolazi “s velikom moći i slavom” (r. 26), to jest koji očituje svoju raspetu ljubav preobraženu u uskrsnuću. Isusov trijumf na kraju vremena bit će trijumf križa, dokaz da je žrtvovanje samoga sebe iz ljubavi prema bližnjemu, po uzoru na Krista, jedina pobjedonosna snaga i jedino čvrsto uporište usred previranja i tragedija u svijetu.
Gospodin Isus nije samo cilj našeg zemaljskog hodočašća, već je i trajno prisutan u našim životima: uvijek je uz nas, uvijek nas prati; zato kad govori o budućnosti i usmjerava nas na nju, uvijek nas ponovno vraća u sadašnjost. On se suprotstavlja lažnim prorocima, vidovnjacima koji predviđaju skori smak svijeta te fatalizmu. On je uz nas, hodi uz nas, voli nas. Želi odvratiti svoje učenike svih vremena od znatiželje prema datumima, predviđanjima, horoskopima i pažnju nam usmjerava na sadašnji čas. Želim vas pitati – neka svatko odgovori u sebi: koliko vas čita dnevni horoskop? Neka svatko odgovori. Kad te spopadne želja da pročitaš horoskop, pogledaj Isusa koji je s tobom. To je bolje; to će ti više koristiti. Isusova prisutnost nas poziva na pažnju i budnost, koji isključuju kako nestrpljivost, tako i uspavanost, kako bijeg u budućnost, tako i zatvorenost u sadašnje vrijeme i svjetovnost.
Ni u našem dobu ne nedostaje prirodnih i moralnih katastrofa, kao ni svakojakih protivština i nevolja. Sve prolazi – podsjeća nas Gospodin –; jedino on, njegova Riječ ostaje kao svjetlo koje vodi, jača naše korake i uvijek nam oprašta zato što je uz nas. Treba samo gledati u njega i preobrazit će nam srce. Neka nam Djevica Marija pomogne uzdati se u Isusa, čvrsti temelj našega života, i ustrajati s radošću u njegovoj ljubavi.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, želim izraziti svoju bol zbog terorističkih napada koji su u petak kasno navečer Francusku zavili u crno, prouzročivši brojne žrtve. Predsjedniku Republike Francuske i svim građanima upućujem izraze svoje bratske sućuti. Posebno sam blizu obiteljima poginulih i ranjenima.
Takvo nas divljaštvo zaprepašćuje i pitamo se kako ljudsko srce može smisliti i ostvariti tako užasne čine, koji su potresli ne samo Francusku, nego i čitav svijet. Suočeni s takvim djelima, ne možemo ne osuditi tu neizrecivu povredu ljudskog dostojanstva. Želim snažno potvrditi da se nasiljem i mržnjom ne rješava svjetske probleme i da je korištenje Božjeg imena da bi ih se opravdalo bogohuljenje.
Pozivam vas da mi se pridružite u molitvi: povjeravamo Božjem milosrđu nevine žrtve ove tragedije. Neka Djevica Marija, Majka milosrđa, u srcima sviju probudi misli mudrosti i miroljubivost. Molimo je da štiti i bdije nad dragom Francuskom, prvom kćeri Crkve, nad Europom i čitavim svijetom. Svi se zajedno kratko pomolimo u tišini a zatim zajedno izmolimo jednu Zdravomariju.
[Zdravo Marijo…].
Jučer je u Tres Pontasu, u brazilskoj državi Minas Gerais, blaženim proglašen don Francisco de Paula Victor, brazilski svećenik afričkog podrijetla, sin ropkinje. Bio je velikodušan i gorljiv u katehezi i dijeljenju sakramenata, odlikujući se prije svega svojom velikom poniznošću. Neka njegovo izvanredno svjedočanstvo bude primjer za tolike svećenike, koji su pozvani biti ponizni služitelji Božjega naroda.