Trogir, (IKA) – Župna zajednica sv. Karla Boromejskog u Okruku na otoku Čiovu proslavila je 14. rujna blagdan Uzvišenja sv. Križa euharistijskim slavljem koje je predvodio vicerektor splitske Bogoslovije dr. don Alojzije Čondić uz asistenciju dekana Trogirskoga dekanata don Pavla Piplice i župnika domaćina don Marija Matkovića te svećenika susjednih župa.
Na početku propovijedi u okruškoj crkvi, koja uz proslavu blagdana naslovnika obilježava i treću obljetnicu posvete, predvoditelj misnog slavlja je upitao „Ne čini li nam se da suvremenog čovjeka zbunjuje činjenica križa? Zašto? Pomisao na križ u čovjeku stvara osjećaj tegobe jer ga upućuje na žrtvu i odricanje. Upućuje ga na bol i patnju. Rečeno drugim rječnikom, upućuje ga na manjak zabave i provoda, na manjak užitka i opuštenosti, na ograničavanje njegove slobode, ali upućuje ga konačno i na smrt. No, kako ostvariti svoj život u ovom svijetu bez pomisli na Križ? Je li to uopće izvedivo?”
Dr. Čondić je također upozorio kako se želi stvoriti ozračje u društvu da je nužno osloboditi se svake pomisli na križ. „Stvara se bezbožno društvo u kojem čovjek nema vremena ni prostora za sebe, svoj život, svoju obitelj svoje prijatelje, odmor, duhovni život, molitvu. Društvo u kojem čovjek nema vremena za razmišljanje o Bogu i Kristovoj Crkvi. Vjernik nije i ne smije biti samo promatrač koji maše rukama prema onomu što se događa u svijetu i drugima prepušta da određuju sudbinu društva obitelji, djece i mladeži. Treba li se Crkva baviti društvenim zbivanjima? Pa njezino je poslanje da u ovomu svijetu naviješta istinu i bude savjest i kvasac ovoga svijeta. Stoga vjernik nije onaj koji mrmlja i radi protiv Božjega nauma, niti njegove Crkve, niti zagovara skidanje križeva s javnih mjesta. Kristov je križ bio na vrh brda Siona, uzdignut i vidljiv svima. Danas neki, koji možda sebe žele proglasiti Bogom, uklanjanju kršćanske znakove, križeve, žele izbaciti vjeronauk i molitvu iz škola, stvoriti društvo bez Boga”, rekao je dr. Čondić te dodao „Taj se duh očituje u mnogim društvenim odnosima, zato vjernik treba razborito, duhovno i molitveno čitati znakove vremena, i znati koje zmije ljutice stoje iza toga. Nije čudo da se svako malo u ovome društvu vježba demokracija napadima na Crkvu i njezine pastire te da se ponižava dostojanstvo vjernika kao da je u ovom društvu moguće i slobodno samo napadati Crkvu, vjernike i rodoljube. Toliko se govori o ljudskim pravima, o toleranciji, o slobodi govora, da smo mislili kako živimo u pravednoj demokraciji, no čini mi se da do izražaja dolazi drugo lice komunizma, pa se ne bih čudio da dođu novi i jači progoni vjernika, i čak rušenja crkava, jer se već skidaju križevi. Pitamo se što preostaje vjerniku? Vjernik je dužan i pozvan izgrađivati živu i svetu Crkvu i društvo po mjeri Kristova križa. Vjernik se ne smije predavati, kao što se nije predao ni Krist na križu, nego treba poput izraelskog naroda obratiti se svome Bogu i učvrstiti se u vjeri. Jer Križ donosi radost i mir, donosi blagost i blagostanje, te ga se nitko ne treba bojati, nego klanjati i zagrliti, objema rukama, srcem i dušom”.