Bezličnost se hrani zaboravom
Marija Bistrica (IKA )
278. zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu
Marija Bistrica, (IKA) – “Hoditi s Marijom pred licem Gospodnjim” bilo je geslo 278. zavjetnoga hodočašća vjernika grada Zagreba i mladih Zagrebačke nadbiskupije, čija je središnja proslava u nedjelju 13. rujna u nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici okupila 30 tisuća vjernika.
Središnje euharistijsko slavlje u crkvi na otvorenom Bl. Alojzije Stepinac predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić s pomoćnim biskupima Vladom Košićem, Ivanom Šaškom, Valentinom Pozaićem te brojnim svećenicima. U propovijedi je istaknuo: “Sve polazi od hrabrosti gledanja u lice tuđe bijede sa spremnošću da se pomogne. Biti kršćanin znači ‘ne odvraćati pogled i lice’ od drugoga. Imati ljubavi, počinje od toga da se drugoga ‘gleda’ u lice djelima rođenima u vjeri. To je kršćansko lice. Ono je prepoznatljivo ponajprije u kršćanskoj kulturi koja je protkala lice baštine od koje i danas mi Hrvati živimo među mnoštvom naroda, ponosni što je tako dubok trag ostavila i u hrvatskoj kulturi. No, upravo je bezličnost opasnost sadašnjega trenutka. Bezličnost u kojoj čovjek bez Boga gubi svoje lice, a hrvatska kultura bez Kristova križa i uskrsnuća tone u neprepoznatljivost. To promiče ideologija relativizma u kojoj je naizgled sve spojivo; u kojoj su svi jednako dobri i jednako loši; u kojoj se zlo ne smije nazvati zlom da se ne bi povrijedilo one koji zlo čine; u kojoj se više ne pita o uzroku i posljedicama. To je bezličnost koja se hrani namjernim zaboravom, da bi proizvela beznađe. Nada uvijek traži lice. Onda kada toga lica nema, život ostaje i bez nade”. Kardinal Bozanić osvrnuo se zatim i na razmišljanja o ulozi Crkve u društvenom životu: Neki misle da Crkva traži svoj društveni interes kako bi bila neka vrsta polupolitičke moći. No, Crkva ima smisla samo ako propovijeda istinu o križu i u toj je mjeri vjerodostojna. Crkva u toj mjeri smeta “duhu vremena”. To je kršćanstvo u koje se nikoga ne može uvjeriti, ako se s njime ne susretne. Iz Isusova života učimo da je oko njega bilo puno onih koji su ga slijedili iz sebičnih motiva: zbog toga što je ozdravljao, zbog toga što je bio poznat, radi mogućega vlastitog ugleda i eventualnoga uspjeha. Pred činjenicom križa sve se to istopilo. Tako je i danas, jer ispraznost i taština nemaju boje ni okusa, poručio je kardinal. “Dragi brate, ako si odlučio biti kršćanin; draga sestro, ako si odlučila biti kršćanka, gledaj križ. Ako u njemu susretneš Boga ljubavi, nećeš težiti za povlasticama. I ako ne dobiješ priznanja, neće ti biti žao. Kako bi se samo promijenile obitelji, škole, župe, parlamenti, sindikati, stranke, kada bi se usvojila logika križa. Možda nas je strah o tome i misliti, jer se istinsko kršćanstvo ne može glumiti. Bezličnost ostaje bezličnost. Prihvatiti križ ne znači pomiriti se s onim što jest i tomu se suobličiti. Prihvatiti križ ne znači tvrditi da su stvari takve i da ih se ne može mijenjati. Križ nije razlog pomirenosti i beznađa. Križ je načelo kritike i promjena ponajprije u nama: odreći se sebe, ne prepoznati se u onome što je i nama bio život u sebičnosti i nedosljednosti, a onda slijedi promjena oko nas, u društvu. Križ je sredstvo preobrazbe, križ je sredstvo promjene života, križ je i sredstvo prijetnje za sve uspostavljene odnose koji vrijeđaju čovjeka. To nam svjedočanstvo daje život i proslava našega blaženika Alojzija Stepinca”, istaknuo je zagrebački nadbiskup. Pozvao je i mlade vjernike da ne zaborave evanđelje: “Božji neprijatelj uvijek nudi isto: moć, bogatstvo, popularnost. Isus je tu istu kušnju susreo sa strane svojih neprijatelja, ali i prijatelja. Onaj tko vjeruje u ljubav, zna da su pobjede ljubavi najčešće viđene kao duboki porazi. A Isus svojim životom u prvi plan stavlja ono što je oduvijek smatrano gubitničkim: služenje, poniznost, samozatajnost. Želimo li se zvati kršćanima, tako da naše ime ima smisla, a da naš smisao ima lice, to ne smijemo ni zanemariti, niti zamijeniti nečim drugim”.
Hodočasnike je pozdravio rektor svetišta Majke Božje Bistričke Zlatko Koren, koje ove godine slavi 800. obljetnicu prvoga pisanog traga. Biskupski vikar za grad Zagreb Zvonimir Sekelj na tragu gesla “Hoditi s Marijom pred licem Gospodnjim” i uvijek aktualnih riječi Majke Božje poželio je bogatstvo inicijativa zagrebačke Crkve u novoj pastoralnoj godini. Pjesmom je misno slavlje animirao zbor župe sv. Barbare iz Vrapča “Panis angelicus” te Nadbiskupijski zbor mladih. Euharistijskom slavlju prethodila je pobožnost križnog puta koju je na bistričkoj Kalvariji, predvodio biskup Košić te zavjetna procesija od kapele “Ave Maria” u kojoj su, osim crkvenih velikodostojnika, svećenika, redovnica i redovnika sudjelovali i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, razna kulturno-umjetnička društva u narodnim nošnjama, posebno markuševačkoga kraja, vatrogasne postrojbe grada Zagreba, lovačka društva, planinari, limena glazba i mnogobrojni vjernici. U poslijepodnevnim satima iz Marije Bistrice najprije su svojim domovima krenuli mladi Zagrebačke nadbiskupije, a potom, praćeni riječima zahvale kardinala Bozanića, i ostali vjernici.