Zagreb, (IKA) – Slavlje 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku započelo je u subotu 12. rujna prigodnim programom u svetištu Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama.
Na svečanosti su se uz članove Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa pristigle iz samostana u Somboru, Splitu, Krku i Buškom jezeru okupili poglavari i poglavarice bratskih i sestarskih redovničkih zajednica, predstavnici susjednih župa, prijatelji remetskog svetišta i Karmelske zajednice, karmelićanke BSI, predstavnici Karmelskog svjetovnog reda i predstavnici karmelskog Sustavnog studija duhovnosti u Remetama, kao i predstavnici lokalne zajednice, škole u Remetama, i dvaju remetskih kulturno umjetničkih društava.
Pozdravnu poruku provincijala o. Vinka Mamića, koji je službeno odsutan u inozemstvu, pročitao je tajnik Provincije o. Jure Zečević. U poruci se provincijal posebno osvrnuo na doprinos hrvatskih karmelićana Redu i sveopćoj Crkvi. Podsjetio je da su kontakti Hrvata s bosonogim karmelićanima puno stariji od vremena dolaska u Hrvatsku 1958. – 1959. godine. Pouzdano se zna da je još u vremenu prije obnove Reda, u 14. i 15. stoljeću, bilo karmelićana Hrvata u više gradova u Dalmaciji. Bilo je i nekoliko biskupa karmelićana Hrvata, od kojih valja posebno istaknuti Natalea Benčića, biskupa Nina (1436. – 1462.).
I austrijski arhivi svjedoče o Hrvatima koji su polagali svoje redovničke zavjete u Karmelu u 17. i 18. stoljeću, a dolazili su uglavnom iz sjevernih dijelova današnje Hrvatske. Gradišćanski Hrvat o. Paulin (Filip) Vezdin, koji je uz hrvatski govorio više od desetak antičkih i europskih jezika, bio je misionar u Indiji. Krajem 18. stoljeća napisao je prvu sanskrtsku gramatiku. Jedan je od začetnika komparativne filologije i autor 59 poznatih naslova iz raznih područja znanosti onoga vremena. Njegova se djela spominjemo jer je znanstveni i istraživački duh jedna od bitnih karakteristika hrvatskih karmelićana sve do danas.
Osvrćući se na noviju povijest, provincijal je istaknuo o. Ladislava Markovića dugogodišnjeg profesora i vicerektora na Teresianumu u Rimu. Na istom papinskom institutu o. Ante Stantić predavao je crkvenu povijest, bio vicerektor i rektor, bio je također poglavar na Gori Karmelu i poglavar karmelićanske zajednice u Haifi. U Rimu je boravio i Somborac br. Marijan Vidaković, krsnim imenom Bertold, koji je samo mjesec dana nakon dolaska na Teresianum, 1943., umro od upale pluća. Ondje je i pokopan. U Svetoj zemlji, na brdu Karmelu, o. Ivan Keravin bio je poglavar zajednice. Tamo je proveo punih 16 godina.
U doba II. svjetskog rata ostao je sam u samostanu i tako u teškim uvjetima očuvao to predivno zdanje, koje je ujedno i kolijevka Reda. Nakon dolaska karmelićana u Hrvatsku, brat Stipo Doboš proveo je više godina u Generalnoj kući te bio na službi toj zajednici u srcu Reda. Br. Lovro Njaradi dugo je vremena živio i djelovao u Bagdadu. O. Jakov Mamić bio je profesor duhovnosti na Teresianumu, gdje je i sadašnji provincijal predavao mariologiju.
O. Dario Tokić bio je odgojitelj na Međunarodnom zavodu sv. Ivana od Križa, također u Rimu, a ove godine se sa šestogodišnje službe vicegenerala Reda iz Generalne kuće vratio o. Zdenko Križić.
Na kraju je provincijal istaknuo i inicijativu unutar same Provincije, tj. Međunarodni seminar o karmelskoj mistici organiziran u Duhovnom centru sv. Ilije na Buškom jezeru godine 2007., na kojem je sudjelovalo tridesetak najkompetentnijih stručnjaka na području mistike sa svih strana svijeta.
Pozdravljajući prisutne uime provincijala, zamjenik provincijala i prior remetskog samostana o. Antonio Mario Čirko podsjetio je da su prošlogodišnji Sabor provincije i Provincijalni savjet odlučili da se od 12. rujna 2009. do 19. ožujka 2010. skromno obilježi 50. obljetnica karmelićanske prisutnosti u Hrvatskoj.
Prvi datum, 12. rujna, vezan je uz dolazak u Remete, a drugi datum, 19. ožujka, uz osnutak prvog samostana u Hrvatskoj, u Remetama. Vrijeme između ta dva datuma, najavio je, bit će prožeto i drugim prigodnim sadržajima kao što su duhovne obnove, konferencije, predavanja, liturgijska slavlja i slično. Čirko je kratko predstavio HKP, koja danas ima šest kanonski uspostavljenih samostana u četiri zemlje: Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Bugarskoj, te ima 48 članova.
Svaka zajednica djeluje polazeći od karmelske karizme u skladu s konkretnim okolnostima i potrebama sredine u kojoj živi od pastorala župe i svega onoga što on uključuje, preko pastorala duhovnosti, duhovnih vježbi i savjetovanja, duhovnih centara, kulturoloških aktivnosti i izdavaštva, do djelovanja na obrazovnim ustanovama izvan Provincije i u Provinciji, primjerice u okvirima Sustavnog studija duhovnosti i slično.

Prigodno izlaganje o dolasku karmelićana u Hrvatsku i osnutku Karmelskog samostana Majke Božje Remetske održao je o. Vjenceslav Mihetec. Podsjećajući na početke Karmela, Mihetec se kratko osvrnuo i na svetopisamske (starozavjetne) tekstove gdje se nalaze redci vezani uz karmel. Potom je govorio o dolasku karmelićana preko Cipra u Europu te o obnovi Reda u 16. stoljeću. Karmel u naše krajeve dolazi preko Poljske, Austrije i Mađarske najprije u Bačku, gdje je Mađarska provincija u Somboru godine 1904. izgradila samostan uz već postojeću crkvu Sv. Stjepana Kralja. Kroz pedesetak godina u različitim državnim uređenjima uz redovnike drugih nacionalnosti stasaju i Hrvati, Šokci i Bunjevci.
Novicijate obavljaju u Austriji, Mađarskoj i Poljskoj, a na studij odlaze i u Italiju i Svetu zemlju. Nakon II. svjetskog rata počelo se razmišljati o otvorenju još jednog samostana. Tako 1958. godine o. Ivan Keravin sa skupinom sjemeništaraca dolazi u Hrvatski Leskovac gdje su im prostor u okruženju svog samostana ustupile karmelićanke BSI. Sjemeništarci su svakodnevno vlakom putovali u Zagreb, da bi na Šalati polazili školu.
Mihetec je istaknuo i ulogu kardinala Alojzija Stepinca, koji je osnivajući Karmel u Brezovici, obećao sestrama dolazak i karmelićana. Događaje vezane neposredno prije dolaska karmelićana u Remete, Mihetec je vrlo zorno ilustrirao redcima iz prepiska i župne spomenice. Sam dolazak iz Hrvatskog Leskovca u Remete zbio se 12. rujna, uoči spomena Imena Marijina godine 1959., a Samostan Majke Božje Remetske službeno je utemeljen na Josipovo godine 1960. Tada, nakon 174 godine, Remete ponovno postaju samostan, doduše ne više pavlinski, već karmelićanski.
Kratko je predstavio aktivnosti vezane uz samostan koje su prvotno bile odgojnog karaktera sa sjemeništarcima i klericima, a potom šireg pastoralnog spektra. Hrvatski karmelićani, uključujući i samostan u Somboru, imaju status tzv. “komisarijata” (povjerenstva) sve do godine 1990., kada je ustanovljena Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa. Tako su provincija i hrvatska država vršnjakinje te zajedno prolaze sva iskušenja, rekao je Mihetec te na kraju izlaganja predstavio širenje Karmela u već ranije spomenute zemlje, kao i članove Provincije prema tim karmelskim središtima i pojedinim biskupijama.
U glazbenom dijelu nastupio je zbor sestara karmelićanki BSI.