Split, (IKA) – U povodu početka nove školske i vjeronaučne godine 2009./2010. splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uputio je poruku djeci i mladima, koji su nakon ljetnih praznika ponovno sjeli u školske klupe, njihovim roditeljima, ravnateljima škola, učiteljima i nastavnicima, svećenicima i vjeroučiteljima. Nadbiskup, smjerajući na čežnju stjecanje znanja, smatra da početak nečega novoga u čovjeku pokreće osjećaje neizvjesnosti i čežnje za otkrićem nepoznatoga. No, da bi ljudsko biće moglo živjeti u punini nedovoljno je puko mnoštvo informacije nego mu je nužno dublje i sveobuhvatnije znanje o životu. Nadbiskup izražava radost zbog svih novih pozitivnih pomaka, stručnih i materijalnih ulaganja u društvu poglavito na području odgoja i obrazovanja. “Novosti u našem školstvu, uobličene u Prijedlog Nacionalnoga okvirnog kurikuluma kao temeljni dokument budućem odgojno-obrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj, upravo ciljaju na stjecanje određenih znanja, odnosno osposobljenosti, koje se žele potanje definirati. Što bi učenici kao izravni sudionici i suorganizatori odgojno-obrazovnog procesa trebali znati, za što bi trebali biti osposobljeni – to su, moglo bi se reći, ideje vodilje školske reforme, a njezin je konačni cilj stvoriti ‘društvo znanja'”. Međutim, nadbiskup Barišić ne želi ostati na površnomu poimanju novoga odgojno-obrazovnog procesa te smatra da istinski uspjeh zavisi o temeljnomu pitanju: “koju sliku čovjeka promiče odgojno-obrazovna reforma?” Potom izražava bojazan da se u najnovijoj koncepciji reforme školstva odražava slika čovjeka proizvođača pa se pita: “Ako je čovjek sveden samo na tu dimenziju, ako ga se uokviruje u privredni način razmišljanja, onda odgoj i obrazovanje postaju roba na tržištu kapitala, a škola poduzeće. U tom slučaju ni učenici, koji se reformom želi staviti u središte odgojno-obrazovnog procesa, ne bi zadržali svoje središnje mjesto. U konačnici, njihova bi se vrijednost mjerila kriterijima tržišta i materijalnog probitka.”

Nadbiskup Barišić ističe da bi škola trebala biti mjesto očovječenja, vježbaonica vrlina, da treba ponuditi, ne djelomičnu, nego cjelovitu viziju čovjeka. Za to nije dovoljan umni napor učenika i učitelja, nego njihova raspoloživost koju uspoređuje s evanđeoskom slikom o trsu i lozi. U tomu vidu tvrdi da “vinogradar čisti, reže lozu kako bi donijela više roda. Onaj tko poučava, tko odgaja, pozvan je da po Božjem primjeru bude u isto vrijeme strpljiv ali i uporan, pun razumijevanja ali i zahtjevan. Božje djelovanje u povijesti spasenja koje ima za cilj odgoj pojedinca i zajednice pokazuje se odlučnim. Bog se ne miri s postojećim stanjem; on nije popustljiv, pomiren sa sudbinom: on je zauzet, odlučan, spreman ukoriti i pozvati na ‘ispravak'”. Prema tomu cilj škole je preispitati svoja znanja i sebe, svoje stavove i ponašanja, donijeti ispravan sud i djelovati na temelju toga. Nadbiskupu Barišiću, kao pastiru svoje mjesne Crkve “osobito je stalo da naše škole doista postanu drugi dom za našu djecu i mlade, u kojima će oni uz potrebno znanje usvajati temeljne ljudske i kršćanske vrednote.” U tomu smislu, obraćajući se ravnateljima i učiteljima, nastavnicima i odgojiteljima, vjeroučiteljima i svećenicima, a osobito obiteljima poručuje da u svima njima vidi “osobe koje imaju prevažnu i uzvišenu zadaću odgoja naše djece i mladeži na dobrobit i bolju budućnost Crkve i društva”. Pri kraju svoje ovogodišnje poruke na početku nove školske godine a u tijeku obnove odgojno-obrazovnoga sustava nadbiskup ističe da je “vjeronauk u tome ključni školski predmet koji odgaja za vrednote i potiče cjelovito učenje o životu”.