Zadar, (IKA) – Konferencija Međunarodne zajednice benediktinki (CIB – Communio Internationalis Benedictinarum) – predstavničko tijelo 19 regija benediktinki sa šest kontinenata koje povezuje sve zajednice ženskih benediktinskih samostana u svijetu započela je s dvotjednim radom u petak 4. rujna u prostorima Stalne izložbe crkvene umjetnosti i benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru koji je, uz jednu francusku, najstarija ženska benediktinska zajednica u svijetu postojana 1000 godinu, prvog spomena 905. g. To je šesti susret CIB-a izvan Rima, a dosad su održane u SAD-u, Keniji, Filipinima, Australiji i Poljskoj. Prvog dana konferencije prior samostana na Ćokovcu o. Jozo Milanović i predsjednica Federacije benediktinskih koludrica u Hrvatskoj s. Benedikta Halilović predstavili su “Profil Crkve i benediktinskog života u Hrvatskoj”. Na konferencijama koludrice upoznaju zemlju u koju dolaze, te će tom prigodom upoznati Osmu regiju – Federaciju benediktinskih koludrica u Hrvatskoj “Blaženog Alojzija Stepinca” koja uključuje samostane u Krku, Cresu, Rabu, Pagu, Zadru, Šibeniku, Hvaru i Trogiru. Delegati su izrazili poštovanje da su ženski benediktinski samostani u Hrvatskoj uspjeli odoljeti i preživjeti povijesne nedaće i ratove, za razliku od muških benediktinskih samostana koje je uništio Napoleon te je sačuvan još samo onaj na Ćokovcu. “Hrvatska, kao i u ostalome što dobiva od Boga, nema zasluge. Sve je dar. I održavanje CIB-a u Zadru dar je te Konferencije. Opatice su zaželjele vidjeti našu zemlju jer im je u puno toga nepoznata, a čule su i znaju da imamo puno kršćanskog, kulturnog i povijesnog bogatstva”, rekla je opatica zadarskog samostana Anastazija Čizmin. Istaknula je kako je nekadašnji opat Reda Viktor Damerz, koji je dolazeći u našu zemlju jako zavolio Hrvatsku, smatrao da Hrvatska sa svojih osam samostana može puno pridonijeti razvoju CIB-a jer su mnoge benediktinske zajednice u svijetu u osnivanju ili imaju 20, 30, najviše 100 godina. “Njima puno znači jedna stara zajednica i tako stari samostani kao što su u Hrvatskoj, koji postoje tisuću i više godina”, rekla je opatica Čizmin, domaćin 26 delegatkinja, a to su časne majke benediktinskih samostana s papinskom i konstitucionalnom klauzurom (koludrice, tzv. ‘zatvorene’ i ‘otvorene’ sestre koje žive Pravilo sv. Benedikta u pastoralu i misijama) iz sljedećih zemalja: Hrvatska, Italija, Francuska, Portugal, Engleska, Belgija, Njemačka, Poljska, SAD, Kanada, Indija, Brazil, Koreja, Filipini, Australija, Tanzanija, Burkina Faso i Južna Afrika.
Tema konferencije na kojoj sudjeluje i opat primas Benediktinskog reda o. Notker Wolf razmatranja su kako danas, 15 stoljeća od utemeljenja Reda, živjeti Pravilo sv. Benedikta. O. Wolf iznova je bio pogođen videći slike srušene crkve sv. Marije u ratu te je istaknuo: “Konačno trebamo mir”. “Važno je da svi pridošli na Konferenciju iz svijeta dožive kako je u Hrvatskoj bilo puno razrušenog, ali su ljudi puni nade ponovno gradili. I važno je tu moliti. Nadam se da ćemo već jednom naučiti da ne čini radost uništavati kulture. Najradije bih ljude koji su bacali bombe odveo na ta mjesta i rekao im ‘To si ti uništio!’. Konačno trebamo ljude koji zastupaju mir”, rekao je o. Wolf, dodavši da benediktinci pridonose izgradnji mira u svijetu a njihove zajednice i samostani mogu biti svjetla molitvom i radom s ljudima. “Važno je unijeti duhovni element u društvo jer je čovjek više od izvanjskog razvoja. Ima dušu i za to mu je nešto potrebno”, rekao je opat. Izrazio je zadovoljstvo da Konferencija pokazuje kako ljude različitih nacija i boja povezuje benediktinsko pravilo te je zanimljivo vidjeti kako se ono živi u mnogim različitim kontekstima. Benediktinci trebaju dobra zvanja, da ljudi doista ostanu u posvećenom životu i slobodnom voljom rade za Boga i služe mu, jedna je od upućenih poruka koju opat tumači na sljedeći način: “Generalno je tako – gdje nema djece, nema ni zvanja. Sasvim je jasno da su samostani odraz demografskog stanja jedne zemlje. I k tome sekularizacija, dvostruko je teže. Ali nisam tužan; u zemljama Europe vidim da su ljudi privučeni samostanskim životom, potragom za Bogom i smislom. Osobno, nisam pesimističan”, poručio je opat Wolf u zahvalnosti za hrvatsku realizaciju svrhe tog godišnjeg susreta: povezivanje, podrška, razmjena ideja i iskustava, tradicije i kulture među benediktinkama na međunarodnoj razini te razvoj ženskog monaštva; nastavak razvoja udruživanja između ženskih zajednica i Benediktinske konfederacije; savjetovanje i prijedlozi opata primasa pitanjima koja se tiču osobnih i zajedničarskih preispitivanja života benediktinki.