Košljun, (IKA) – Postupak za proglašenje blaženim franjevca, svećenika, skladatelja fra Ive Perana pokrenut je u srpnju ove godine. U povodu šeste obljetnice smrti fra Ive Perana i početka procesa beatifikacije, u franjevačkome samostanu na Košljunu u subotu 12. rujna održat će se svečani prigodni program na kojemu će središnje misno slavlje predvoditi provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Josip Sopta. Nakon euharistijskoga slavlja bit će predstavljen način otvaranja postupka i rad oko beatifikacije fra Ive Perana, a također, uz drugi prigodni program, okupljeni će obići košljunsko groblje i moliti kod groba u kojem su položeni njegovi posmrtni ostaci.
Vicepostulator kauze fra Bernardin Škunca u izjavi za Hrvatski katolički radio istaknuo je kako je cijeli život Ive Perana, redovnika franjevca, tako obilježen, u različitim vidovima, putem prema svetosti da se to moglo vidjeti na svakome koraku njegova bogatog djelovanja u 83 godine života, ali napose “od njegova stradanja, da tako kažem, ili od njegove osude na smrt, kada je bio u vojsci, krivo optužen 1947. godine i kada je osuda bila najstrašnija, osuda na smrt, strijeljanjem”. “Kasnije, na radost sviju nas”, prisjeća se fra Bernardin, “pomilovan je i on je opisao to u svojim zapisima zatvorskim – “S Kristom i u smrt” – tako cjelovito i tako jasno, iz čega se vidi da je kršćanski i mučenički podnio tu osudu i da je, zapravo, nakon osude u svojoj samici pjevao koralne psalme”. To je samo jedan događaj iz Peranova života, ali taj događaj predstavlja jedan sasvim odlučan put za Kristom, čitav život, u svemu. Bio je odgojitelj, profesor, voditelj mnogih zborova, provincijal, magistar novaka, a sudjelovao je i na brojnim regionalnim i nacionalnim skupovima o animiranju glazbenih sadržaja liturgije. “I doista, u svim susretima su u fra Ivi ljudi vidjeli ono što je fra Bonaventura Duda kod sprovodnog slavlja, doista slavlja, a ne pogrebne žalosti, rekao: ‘Ja ga smatram čovjekom sveta života i već sada potpisujem molbu da u svoje vrijeme što prije započne njegova kauza’. Naravno, ne samo oslonjeni na tu izjavu fra Bonaventure, već i mnogih drugih, pokreću proces jer su u vicepostulaturi dobili tolika svjedočanstva koja samo potvrđuju Dudine riječi. “Padre Ivo je pisao mnogo”, kazuje vicepostulator Škunca, i nastavlja: “Mnogi su materijali i objavljeni, a značajno je da je vodio dnevnik barem tridesetak zadnjih godina života i to su za postupak dragocjeni zapisi o zbilja, ne samo redovničkoj zajednici, nego i o životu u društvu, u ondašnjem času hrvatske države kada je bila devedesetih u teškim ratnim okolnostima, znakovito je, pa sve do sporta koji je jako volio. Fra Ivo je bio veoma radostan čovjek, glazbenik, raspjevan čovjek, ali radostan u svakome pogledu, čovjek koji je dakle bilježio sve svoje doživljaje i to je dragocjeno što će se u nekome smislu naknadno polako i objavljivati”, tumači fra Bernardin Škunca.

Fra Ivo Peran rođen je u Kaštel Starom 25. lipnja 1920. godine. Novicijat je završio na Košljunu, maturu u Dubrovniku, a teologiju u Splitu. Za svećenika je zaređen u Dubrovniku 1943. Tri godine poslije odlazi u vojsku i kao vojnik, zbog odvažnog svjedočenja svoje vjere, bio je zatvoren i od vojnog suda u Ljubljani osuđen na smrt. Nakon žalbe smrtna osuda mu je promijenjena u pet godina strogog zatvora s prisilnim radom. Nakon zatvora odslužio je vojni rok u Zemunu. Povratkom u svoju zajednicu, u žaru vjere provodi čitav život kao odgojitelj mladih franjevaca, kao profesor crkvene glazbe i zborovođa, kao putujući navjestitelj evanđelja, kao provincijalni ministar i kao posjetitelj na Košljunu gdje je proveo najveći dio svojega redovničkog života.

U hrvatskoj javnosti fra Ivo je postao poznat i obljubljen po svojoj skladanoj pučkoj misi, jedinoj koja je kod Hrvata općenito prihvaćena. Bio je jedan od rijetkih hrvatskih crkvenih glazbenika koji je dušu pučkog liturgijskog pjevanja osjećao iznutra, kao dio sebe. Taj duboko pučki narodni glazbeni osjećaj prožima i sve druge njegove skladbe. Glazbeni i duhovni užitak Peranovih liturgijskih pučkih i zbornih skladbi jest u melodijskoj jednostavnosti i nezasitnosti, ili bolje u nezasitnoj jednostavnosti. Glazbom se fra Ivo počeo baviti za svoga školovanja u Badiji kod Korčule. Temeljito glazbeno obrazovanje stekao je u glazbenim školama Sorkočević u Dubrovniku i Njegoš u Kotoru. Kao izvanredni student upisao je studij muzikologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, ali ga je prekinuo kad je bio izabran za provincijala u svojoj Provinciji. Napisao je oko stotinjak vokalno-instrumentalnih skladbi, uz brojne pripjevne psalme. Umro je u samostanu na Poljudu u Splitu 14. rujna 2003. godine. Pokopan je na otočiću Košljunu 18. rujna.