Izdavačka kuća “Kršćanska sadašnjost” i Družba Marijinih misionara – monfortanaca objavili su glavna djela Ljudevita Marije Grignion Montfortanskoga (1673.-1716.) objedinjena u knjizi “Duhovni spisi”. Knjiga je izdana u nizu kršćanski klasici, svezak 27.
To izdanje želi čitateljima dati mogućnost upoznavanja cjelovitosti poruke sv. Ljudevita. On je jedan od onih duhovnih autora čija su djela teološki dobro utemeljena i razrađena do te mjere da ga je Ivan Pavao II. nazvao “vrsnim teologom”. Premda je način izražavanja sv. Ljudevita prilagođen njegovu vremenu, ali bogat sadržaj misli ostaje aktualan i suvremen još i danas. Njegov govor nije akademskog tipa, već njegovu teologiju treba razumjeti kroz njegovo osobno iskustvo duboke vjere i pobožnosti. Upravo zbog toga čitanje Monfortovih spisa ima otajstvenu snagu potaknuti čitatelja na veću ljubav i pobožnost prema Mariji i Isusu.
U uvodnom dijelu knjige čitatelj se može upoznati sa sažetim životopisom sv. Ljudevita, pregledom glavnih spisa, utemeljenjem Družbe Marijinih misionara – monfortanaca i Kćeri Mudrosti. Na kraju prikaza, nekoliko redaka je posvećeno prisutnosti duhovnosti sv. Ljudevita u Crkvi u Hrvata, koja započinje prijevodom “Rasprave” vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera godine 1894., dok sama Družba započinje djelovanje godine 1973. Tu je i podatak kako su među mnogim osobama koje su se nadahnule na Monfortu bili i bl. Alojzije Stepinac i sloga Božji o. Ante Antić.
Prvi spis u knjizi je “Ljubav Vječne Mudrosti” koju je sv. Ljudevit najvjerojatnije napisao između 1703. i 1704. godine kao plod konferenci što ih je držao sjemeništarcima u Parizu. Na kraju spisa, kao zaključak nalazi se tekst osobne posvete Isusu Kristu, Utjelovljenoj Mudrosti po Marijinim rukama.
Drugi objavljeni spis naslovljen je “Rasprava o pravoj pobožnosti prema presvetoj Djevici: priprava na kraljevstvo Isusa Krista”. Poznato je, da je Ivan Pavao II. kao mladić čitao “Raspravu” i da se u svom papinskom geslu Totus Tuus nadahnuo na njoj. Po proročkoj riječi sv. Ljudevita prvi dio “Rasprave” bio je više od sto godina zagubljen, a onda godine 1842. prvi puta objavljen. “Rasprava” je postala marijansko djelo koje je doživjelo najviše izdanja i prevedeno na najviše jezika.
“Marijina tajna” naslov je trećeg spisa, a sastoji se od dva dijela: “Marijina uloga u planu Božjeg spasenja” i “Posveta Isusu Kristu u Mariji ili sveto ropstvo ljubavi”.
Četvrti dio naslovljen je “Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se”, a sv. Ljudevit ga je napisao pred kraj svoga života kako bi potaknuo širenje pobožnosti među kršćanima. U vidu pet desetica piše o uzvišenosti Krunice. Slijedi spis “Pismo prijateljima križa” koje je sv. Ljudevit napisao u tijeku duhovnih vježbi godine 1714. “Pismo” kao izravni nagovor za nasljedovanje Isusa Krista upućeno je udruzi vjernika “Prijatelji križa” koju je on utemeljio godine 1708. To je jedino djelo uz nekoliko pjesama koje je objavio za života. Posljednji dio knjige je “Goruća molitva” koja se sastoji od tri molitve u kojima moli za Družbu. (ika-mb/sp)