Široko Polje, (IKA/TU) – U crkvi Sv. Izidora u Širokom Polju u nedjelju 9. kolovoza zlatnu misu – 50. obljetnicu svećeništva, proslavio je fra Milivoj Marušić, rođeni Širokopoljac, sada ispovjednik u Franjevačkom samostanu u Varaždinu. Homiliju je održao fra Ivica Jagodić, župnik župe sv. Filipa i Jakova iz Vukovara i slavljenikov nećak. Među koncelebrantima na zahvalnom slavlju bili su stalni đakon iz Zagreba i slavljenikov nećak Ivan Mandić, budući šarengradski župnik fra Josip Šoštarić te domaći župnik iz Vuke Frok Zefiq, koji je pozdravio slavljenika i sve sudionike. Poslije mise slavlja prigodni program izveli su članovi KUD-a iz Širokog Polja.
Fra Milivoj (Matija) Marušić rođen je u Širokom Polju 19. veljače 1931. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1959., u zagrebačkoj katedrali po nadbiskupu Franji Šeperu. Mladu misu proslavio je 19. srpnja 1959. u Širokom Polju. Tada počinje njegova svećenička služba u kojoj se nesebično darivao. Nema mjesta u kojima je bio a da se ne sjećaju njegovih propovijedi za koje se pripremao kroz cijeli tjedan. Takvim svojim primjerom i životom i prije svega ljubavlju prema djeci oduševio je mladiće i djevojke za samostan kojima je propovijedao i na mladim misama. Kao mladog i zanosnog svećenika koji je stigao na sve strane – propovijedati, misionariti i graditi, pamte ga u Cerniku gdje je bio od 1960. do 1963. a zatim odlazi u Vukovar koji je bio njegova velika ljubav. Njegov zanos i hrabrost bili su u očima tadašnje komunističke vlasti preočiti te je godine 1965. osuđen na 3,5 godine zatvora u Lepoglavi, a kasnije je kazna smanjena na 5 mjeseci. U zatvoru mu čak nude da ostavi svoju svećeničku službu i postane špijunski saveznik. S velikom tugom, na nagovor provincijala o. Kazimira, otišao je 1967. u Čakovec, gdje ostaje do 1972. godine. Linijom “graditelja” otišao je u Klanjec, gdje je obnovio samostan, a godine 1981. provincijal Rajko Gelemanović šalje ga na mjesec dana popraviti samostan i crkvu u Šarengradu. Posao je obavljen, a mjesec dana trajalo je sve do Domovinskog rata. Župe hrvatskog dijela Srijema u jesen 1991. našle su se u blokadi i bezizlaznoj situaciji. Zbog rata u Vukovaru i Šarengrad gubi svaku komunikaciju s ostalim dijelovima Hrvatske. Kako je koje mjesto od Vukovara prema Iloku padalo u srpske ruke, preživjeli ljudi, a s njima i župnici dolaze preko Šarengrada u Ilok, jer zbog linije fronte nisu mogli na slobodni dio teritorija Hrvatske. Župnici su sa sobom ponijeli i najvrednije stvari iz župa: matice, kaleže, monstrance, moćnike i dr. Koje je o. Milivoj pohranio na sigurno mjesto u šarengradskom samostanu. O. Marko Malović iz Iloka kasnije je sve pohranjeno preuzeo te je sve spašeno. S “Iločkim konvojem” 17. listopada 1991. o. Milivoj izlazi iz Iloka te svoje progonstvo služi u Našicama, gdje ostaje sve do 2006. godine. Skrbio se za brojne prognanike, ali i za domaće vjernike. Nakon operacije srca i očiju odlazi u Varaždin gdje postaje traženi ispovjednik sve do danas. Kristovo evanđelje propovijedao si s oduševljenjem, s uvjerenjem, postojano i neumorno, zanesen i opijen Kristovom radošću, zaljubljen u narod kojemu si bio poslan. Nisi si dopuštao biti formalni svećenik u svoja četiri zida kako su to drugi htjeli nego si uvijek nalazio načina kako doći do ljudi, do obitelji, i biti s njima. Vlastitim životom i svjedočenjem znao si probuditi vjeru, pokraj tebe ljudi su mogli kušati i vidjeti kako je dobar Gospodin, istaknuo je fra Ivica na zlatnoj misi.