Istina je prava novost.

Biskup Škvorčević u karitativnim pohodima posavskim župama

U sklopu priprave za svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i biskupijskog Caritasa, požeški biskup boravio u karitativnim pohodima u više posavskih župa

Nova Gradiška, (IKA) – U sklopu priprave za svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i biskupijskog Caritasa, biskup Antun Škvorčević uputio se 8. kolovoza na karitativne pohode u više posavskih župa. Budući da se 10. kolovoza u okviru Svećeničke godine slavi u Požeškoj biskupiji kao Dan svećeničkog Caritasa, ova subota na neki način bila je Dan biskupova Caritasa. Biskup je najprije posjetio Opću bolnicu u Novoj Gradiški, gdje ga je u pratnji župnika Perice Matanovića i kancelara Ivice Žuljevića primio ravnatelj dr. Igor Ferenčina sa suradnicima. Biskup je istaknuo kako je sv. Lovro među ostalim bio zadužen i za siromahe u Rimskoj Crkvi te da mu je drago što za njegov blagdan, Dan Caritasa Požeške biskupije, može iskazati svoju pažnju bolesnima u novogradiškoj bolnici, zahvaliti svima koji im služe s velikom požrtvovnošću te predati na dar CTG aparat za praćenje trudnoće, koji će pomoći da rodilje budu još bolje prihvaćene u donošenju života. Istaknuo je kako je bolnica humana ustanova samo ako služi cjelovitosti ljudskog života, od njegova naravnog začeća do smrti te je poželio da upravo takva bude bolnica u Novoj Gradiški. Ravnatelj Ferenčina zahvalio je biskupu za posjet bolnici, za pomoć koju joj pruža na različite načine, posebno je zahvalio za dar CTG aparata Ginekološko-porođajnom odjelu za praćenje trudnoće. Prikazao je rad bolnice i poteškoće s kojima se susreće te je iskazao nadu da će porođaji u toj ustanovi biti brojniji.
Potom je biskup Škvorčević posjetio prognaničko naselje u Kovačevcu pokraj Nove Gradiške, gdje je zajedno s domaćim župnikom Matanovićem, delegatom za đakone i bogoslove Josipom Krpeljevićem i kancelarom Žuljevićem predvodio euharistijsko slavlje za stanovnike toga naselja. Na slavlju su sudjelovali također đakoni i bogoslovi Požeške biskupije koji se trenutačno nalaze na svom ljetnom susretu u Velikoj, odnosno đakoni i kandidati za đakonat na svojoj neposrednoj pripravi za sveta ređenja. Biskup je u pozdravu istaknuo kako i ove godine u pripravi za svetkovinu zaštitnika Požeške biskupije želi posvjedočiti svoju blizinu prognanicima u tom naselju i zajedno s njima moliti za njih, za svećenike i svećeničke kandidate. Đakonima i bogoslovima spomenuo je kako mu je drago što se nalaze s njime u pohodu prognaničkom naselju, kako bi se i na taj način u svojoj formaciji učili njegovati Isusovu osjetljivost prema siromašnima, bolesnima i osamljenima te kasnije kao svećenici uzmognu biti snažni promicatelji evanđeoskog humanizma. U homiliji biskup je na temelju biblijskih čitanja istaknuo kako je vjerovati i ljubiti Boga, pretočeno u dnevnu molitvu i međuljudske odnose, najviše i najvažnije što čovjek može činiti te da upravo tim putem stanovnici prognaničkog naselja mogu učiniti da Hrvatska bude blagoslovljena. Potaknuo je đakone i bogoslove neka ne dopuste sumnjama da im nagrizaju srce niti da po sebičnosti postanu duhovni zarobljenici, nego da se vježbaju u istinskoj slobodi, koja se događa kad se otisnemo sami od sebe te cjelovitošću bića vjerujemo i ljubimo Boga te ostanemo vjerni njegovu pozivu. Zaključio je da je takva sloboda silno potrebna današnjem hrvatskom društvu.
Na kraju mise svi su zajednički izmolili molitvu za svećenike prigodom Svećeničke godine a biskup je povjerio prognanicima da trajno prikazuju svoje molitve i žrtve za svećenike i svećeničke kandidate. I tom prigodom prognanicima je podijeljena novčana pomoć Požeške biskupije a članice Caritasa novogradiške župe Bezgrešnog začeća počastile su sve kolačima i pićem.
Nakon toga biskup se s bogoslovima uputio u Staru Gradišku, gdje su posjetili zatvorski kompleks i crkvu u izgradnji. Ondje ih je dočekao starogradiški župnik Josip Vračarić i načelnik Općine Velimir Paušić. Biskup je bogoslovima prikazao tužnu povijest starogradiškog zatvora s posebnim osvrtom na komunističko doba kada je u njemu tamnovalo više od 250 nedužno osuđenih svećenika i još veći broj drugih hrvatskih rodoljuba, napomenuvši da smo svi mi njihovi dužnici, da je njihova žrtva ugrađena u snagu Isusove Crkve u Hrvatskoj i u našu slobodu te da je stoga ne smijemo zaboraviti. Povjerio je mladim đakonima i bogoslovima da kasnije kao svećenici nastoje bit nositelji molitvenog spomena na te žrtve, osobito prigodom Dana čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji. Urušeni dio zatvorske zgrade, koji svjedoči o nebrizi odgovornih za to zdanje iz osamnaestog stoljeća, koje se kao kulturno dobro nalazi pod zaštitom, spriječio je pristup nekadašnjim samicama, u kojima su zatvorenici mučeni i ponižavani u svom ljudskom dostojanstvu.
Bogoslovi su se potom okupili u novoj starogradiškoj crkvi, koju dijelom grade svećenici iz Hrvatske. Biskup im je protumačio kako su komunističke vlasti 1945. ubile župnika Ivana Ferdu Maretića a 1948. naredile da zatvorenici, među kojima su bili i svećenici, sruše staru župnu crkvu te tako šezdeset godina u Staroj Gradiški nije bilo nikakva kršćanskog znaka. Biskup je istaknuo kako vjeruje da će bogoslovi kada uskoro postanu svećenici zajedno s vjernicima dolaziti u tu novu crkvu u Staroj Gradiški te u njoj moliti za nedužne žrtve neljudskog komunističkog sustava.
Karitativne posjete toga dana biskup Škvorčević završio je u župi Gornji Bogićevci, gdje je u pratnji župnika fra Ilije Stipića i kancelara Žuljevića svratio u tri obitelji koje žive od skromne bosansko-hercegovačke mirovine i socijalne pomoći a za dvadesetak takvih obitelji predao novčanu pomoć župniku Stipiću da je on uruči najpotrebnijima.