Čakovec, (IKA) – U 71. godini života i 46. godini svećeništva u petak 31. srpnja u Zagrebu je umro fra Egidije Biber, svećenik Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda. Pokopan je u utorak 4. kolovoza u rodnom Međimurju na mjesnom groblju u Čakovcu. Pogrebne obrede u nazočnosti šezdesetak svećenika, među kojima 50-tak franjevaca, predvodio je provincijal fra Željko Železnjak. Uime braće franjevaca od fra Egidija oprostio se dr. o. Emanuel Hoško, a uime đakovačkog KBF-a i sveučilišta J.J. Strpssmayer iz Osijeka mons. Luka Marjanović.
Misa zadušnica služena je u franjevačkoj župnoj crkvi Sv. Nikole u Čakovcu. Riječi sućuti rodbini i braći franjevcima uputili su franjevački biskup iz Perua Gerard Žardin, požeški biskup Antun Škvorčević, a iz Slavonskog Broda, mons. Stjepan Belobrajdić, gradonačelnik Mirko Duspara i drugi.
O fra Egidiju govorio je dr. Hoško. Fra Egidije teološke studije završio je u Zagrebu i Rimu, gdje je magistrirao, a pred doktoratom ga je zaustavila iznenadna smrt njegova profesora mentora. Nakon toga je bio profesor na Filozofskom učilištu i Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. Nekoliko je godina predavao povijest filozofije na Bogosloviji u Đakovu. Bio je gvardijan na Trsatu, vjeroučitelj za studente u Zagrebu, župnik i gvardijan u Samoboru, Đurđenovcu i Čakovcu. U Slavonskom Brodu služio je punih 19 godina. Posljednjih 15-tak godina predavao je latinski jezik na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji Fra Marijan Lanosović te na Medicinskoj i poljoprivrednoj školi u Slavonskom Brodu, a u franjevačkom samostanu od 1996. do 2002. bio je gvardijan i upravitelj slavonskobrodske crkve Presvetog Trojstva. Od 2008. do svoje smrti bio je župni vikar u Cerniku.
Taj nimalo lagan životni teret u službi svećenika i rada sa studentima i đacima u više školskih ustanova znao je nositi ne pokazujući da mu je težak. U Crkvi je poštovao sve što je naslijedio, vjerno njegujući zatečeno. Bio je sposoban, ali skroman pastoralni radnik, kao propovjednik bio je jasan, razumljiv, jednostavan, svjedok evanđelja i crkvene vjere. Nikada se na njega niti jedan vjernik nije potužio da za njega nije imao vremena, da ga nije strpljivim uhom saslušao i velikim srcem razumio. Učenici i studenti su ga voljeli. Nisu za njega govorili da je najbolji profesor, ali su bili sigurni da je njegovo razumijevanje veće od njihova neznanja. U njemu su gledali učitelja, ali prije svega starijeg brata koji s bogatim životnim iskustvom uvijek stoji na njihovoj strani. Jedan je od rijetkih u bratstvu koji je službu gvardijana služio 18 godina, i na njega se nitko nije žalio, naprotiv svi su o njemu pričali s poštovanjem. Bio je uslužan, spreman pružiti pomoći, ali i ponijeti drugome teret. Njegovao je franjevačko zajedništvo i trudio se unositi radost. Bio je doista prijatelj, koji je poštivao pravila suradnje i supsidijarnosti kao temeljne pretpostavke franjevačkog života. U svojoj brizi za druge prikrivao je težinu svog života i nikada se nije požalio da mu je teško.
Mons. Marjanović istaknuo je kako je fra Egidije bio čovjek srca i uma, dobar i iskusan profesor te dodajući kako je sve zadužio i kao profesor na klasičnoj gimnaziji s koje već ima i svećenika.
Uz rodbinu i mnogobrojne prijatelje na sprovodu su se okupili vjernici iz Cernika te mnogobrojni Brođani s domaćim franjevcima.