Dubrovnik, (IKA) – Na spomendan sv. Ivana Marije Vianneya i uz proglašenje Svećeničke godine dubrovački biskup Želimir Puljić uputio je pismo svećenicima Dubrovačke biskupije.
Pišem Vam u povodu spomendana sv. Ivana Marije Vianneya kojega je prije 80 godina Pio XI. proglasio zaštitnikom svih župnika na svijetu. A u prigodi 150. obljetnice njegove smrti sadašnji je papa Benedikt XVI. svojim pismom najavio i na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 19. lipnja 2009., proglasio ‘Svećeničku godinu. U pismu “Svećenici – neprocjenjivi dar za Crkvu i čovječanstvo” koje je objavio uoči otvorenja godine, 12. lipnja, Papa je obrazložio što posebice želi u ovoj svećeničkoj godini istaknuti. Cjelovito pismo objavljeno je na stranicama IKA-e 13. srpnja, napominje biskup Puljić.
Svatko bi mogao reći da su nam svjedočanstvo i primjer naših župnika i kapelana, kojima smo posluživali kod oltara, bili nadahnuće i poticaj krenuti njihovim stopama. Riječi, naime, potiču ali primjeri privlače. Papa je zahvalan svećenicima koji obnašaju svoju zadaću u Crkvi i svijetu te sa žaljenjem spominje i slučajeve zbog kojih Crkva trpi jer su neki službenici bili nevjerni i na sablazan svijeta. “Nema, međutim, koristi raspravljati o tim slabostima, nego ugledati se na uzore ‘velikodušnih pastira koji su izgarali od ljubavi prema Bogu i dušama'”, ističe dubrovački biskup i dodaje: “Tako velikodušnog pastira, koji je ‘izgarao od ljubavi prema Bogu i dušama’ imamo u liku sv. Ivana Marije Vianneya, kojeg liturgija spominje 4. kolovoza. Bio je veoma ponizan, ali i svjestan da je svećeništvo veliki dar narodu i najveće blago koje dobri Bog može dati nekoj župi. Stoga, kad je govorio o svećeništvu, nije nalazio riječi kojima opisati veličinu dara i zadatka koji Svemogući povjerava ljudskom stvorenju. “Kad bi svećenik shvatio koliko je velik, piše on, umro bi; ne od straha, nego od ljubavi. Jer, svećeništvo je ljubav Isusova srca” – ta Ivanova rečenica ušla je u Katekizam Katoličke Crkve (br. 1589) kako bi se potkrijepilo veličinu svetoga Reda.
U drugom dijelu pisma biskup Puljić podsjeća na svijest o svećenstvu koju je imao Ivan Marija Vianney kada je došao u malo selo Ars koje je imalo svega 230 stanovnika koji nisu bili oduševljeni za Boga, stoga je Vianney svoje poslanje počeo molitvom: “Bože, udijeli mi obraćenje moje župe; voljan sam za to trpjeti čitav svoj život’. I sav se predao za obraćenje župe. Papa zato u pismu poziva svećenike neka usvajaju pastoralnu metodu sv. Vianneya. Njezina je specifičnost naučiti potpuno se poistovjetiti sa svojom službom i uskladiti ponizno i strpljivo svoj život poslužitelja sa svetošću povjerene službe. To je sržna poruka Ivanove pastoralne metode koju Papa preporuča svećenicima. O aktivnom djelovanju arškog župnika biskup navodi da je pohađao je bolesnike, organizirao pučke misije, prikupljao novac za karitativna i misionarska djela, brinuo se za siromašne djevojke, za obrazovanje djece, osnivao bratovštine i pozivao laike da surađuju s njim. U duhu primjera sv. Vianeya Benedikt XVI. poziva svećenike neka traže “prostore suradnje s vjernicima laicima s kojima čine jedan svećenički narod”. I neka budu svjesni zajedništva koje ih duboko povezuje s Božjim narodom, sa svećenicima i mjesnim biskupom. Prezbiterij jedne partikularane Crkve, naime, spada u otajstva vjere; po njemu se “svećenici osobnim i neraskidivim vezom pridružuju jedinom svećeniku Isusu Kristu” i nalikuju pravoj obitelji čije su veze “ne od krvi i mesa, nego iz milosti svetoga Reda”. Sveti arški župnik bio je toga dobro svjestan, te je svoje župljane poučavao vlastitim životom i primjerom tako da je Ars postao velikim lječilištem duša.
U trećem dijelu pisma biskup Puljić razmišlja o tome što svećenici mogu naučiti od svetog arškog župnika te upućuje na Papine misli kako se može razvijati svijest o dostojanstvu i veličini svećeničke službe. Možemo naučiti usvajati njegovo nepokolebljivo pouzdanje u sakrament pokore, kao i metodu dijaloga spasenja u tom sakramentu. O evanđeoskim savjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti u životu arškog župnika biskup Puljić kaže da ih je živio i provodio u svome župničkom zvanju, pa premda je raspolagao s novcem koji je primao, znao je da je sve to darovano Crkvi, njegovim siromasima i obiteljima koje su najviše oskudijevale. Poslušnost je našla puni izraz u svjesnom prihvaćanju svakodnevnih zahtjeva službe. Poznato je da ga je mučila misao kako je neprikladan za župničku službu. Želio je stoga “pobjeći negdje u osamu gdje bi plakao i pokoru činio”. No, poslušnost i velika ljubav prema dušama uspjeli su ga uvjeriti da ostane na svome mjestu gdje je odano i svesrdno služio Gospodinu, istaknuo je biskup Puljić.
Na završetku pisma dubrovački biskup poziva svećenike da im Marija probudi u srcu velikodušnu i obnovljenu zauzetost za ideale potpunog predanja Kristu i Crkvi koji su nadahnjivali svetog arškog župnika. Krist računa s nama i želi nas osvojiti kako bismo u svijetu mogli biti njegovi glasnici nade, pomirenja, ljubavi i mira! Neka nam ova Svećenička godina bude prigoda i poticaj na tom putu.