Lyon, (IKA) – Uvjereni smo da konferencija svih europskih Crkava može složno bolje odgovoriti na svetu zapovijed crkvenoga zajedništva i služiti današnjem čovjeku, stavljenom pred mnoštvo složenih problema, rekao je carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej I. na skupštini Konferencije europskih Crkava (KEK), održanoj u Lyonu od 15. do 21. srpnja. U patrijarhovu pisanom govoru riječ “svih” je podcrtana, a očituje patrijarhovu volju da se proširi i “poboljša ekumensko zauzimanje”, već osvjedočeno suradnjom između Konferencije europskih Crkvi (KEK) i Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE).
Predlažemo, rekao je patrijarh, da se ustanovi način bolje suradnje, organiziran i strukturiran, između te dvije ustanove. Pri tome je podsjetio kako je carigradska Crkva “u tijeku osme skupštine naše konferencije održane na Pravoslavnoj akademiji na Kreti godine 1979., predložila da Rimokatolička Crkva u budućnosti postane član Konferencije europskih Crkava”. Bartolomej I. ne krije da “taj izazov nije lak i da bi bili potrebni pripremni radovi kao i izmjene nekih propisa”. Ipak, stvaranje Konferencije svih europskih Crkava, omogućilo bi “učinkovitije promicanje crkvenoga dijaloga s europskim ustanovama i Europskom unijom. Taj dijalog, “odavno uspostavljen s našom Crkvom”, rekao je patrijarh, “dragocjen je i potreban ne samo Crkvama nego i političkim ustanovama Europske unije, a posebice europskim narodima”.
Na katolički odgovor nije trebalo dugo čekati. U razgovoru s novinarima na marginama skupštine Konferencije europskih Crkava, nadbiskup Lyona kardinal Philippe Barbarin kazao je, kako prenosi agencija SIR, da će izravno pisati Papi kako bi ga obavijestio o ideji Bartolomeja I. Patrijarh je, ustvrdio je kardinal, izrazio nadu da se pojačaju odnosi s Katoličkom Crkvom, a i više od toga. Kardinal Barbarin je, na što je uostalom podsjetio Bartolomej I., pojasnio da taj prijedlog ne predstavlja novost jer se o tome već govorilo u prošlosti, dodajući da bi to zahtijevalo “dosta važne strukturalne izmjene” te izvjesnu korelaciju sudjelovanja Katoličke Crkve u Ekumenskome vijeću Crkava. Lyonski nadbiskup je istaknuo razliku između stvarne suradnje koja već postoji a može se unaprijediti, i integracije u strukture o čemu bi trebalo promišljati. Poziv je “čvrst, pun nade i bratski”, i “saslušan”. Što se toga tiče, predsjednik KEK-a Jean-Arnold de Clermont, smatra “da je moguće imati Vijeće svih kršćanskih Crkava u Europi, kao mjesto oko kojeg se susreću svi kršćani Europe da izrade zajedničku poruku za sva europska društva”.
Patrijarh je u govoru istaknuo “naše odgovornosti i naše obveze u odnosu na Konferenciju europskih Crkava” i prema zapovijedi našega Gospodina” koji nam zapovijeda da činimo sve moguće za uspostavu punoga zajedništva između kršćanskih crkvi u Europi”. Osvrćući se na temu skupštine u Lyonu – Pozvani na samo jednu nadu u Kristu – rekao je da je “to naša nada i naše postojano uvjerenje”.
Konferencija europskih Crkava ove godine obilježava 50. obljetnicu postojanja. Pola stoljeća obilježenog, smatra patrijarh, brojnim svjetlima i pokojom sjenom. U tijeku toga razdoblja izrađeni su brojni dokumenti ekumenskog karaktera, spisi velike teološke dubine, poput Ekumenske povelje, koja je plod zajedničkih napora svih europskih Crkava, to jest KEK-a i CCEE-a.
Ipak, primijetio je “kako je već istaknuto u poruci III. europske ekumenske skupštine u Sibinju godine 2007., da brojni prijedlozi Povelje nisu prodrli u svijest naših vjernika, niti su primijenjeni u našim Crkvama. Ostali su mrtvo slovo, nesposobni proizvesti očekivane pozitivne rezultate”. Zaključak je da “naši govori nisu dosljedni s našim činima”, a ta okolnost “nagriza vjerodostojnost naših Crkava i ostavlja dojam, kako unutar tako i vani, da su one nesposobne naći rješenja za postojeće probleme”. Na taj se vidik osvrnuo i brat Alois, prior ekumenske zajednice iz Taizea. U govoru u hramu Reformirane Crkve u Lyonu zapitao se: “Kako biti vjerodostojni, govoreći o Bogu ljubavi, ako su kršćani podijeljeni?” Budućnost nove Europe u izgradnji bez kršćanskih duhovnih vrednota, “koje nadahnjuju sve ono što se odnosi na potporu i zaštitu ljudske osobe i njezina dostojanstva, mračna je, pa čak i neizvjesna”, zaključio je ekumenski carigradski patrijarh.