Đakovo, (IKA/TU) – Svečanim euharistijskim slavljem koje je 6. srpnja u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić započeo je ljetni susret misionara Crkve u Hrvata u Đakovu. Koncelebrirali su bračko-hvarsko-viški biskup i predsjednik Misijskog vijeća HBK Slobodan Štambuk, pomoćni đakovačko-osječki biskup Đuro Hranić te tridesetak svećenika, od toga petorica misionara te biskupijski ravnatelji Papinskih misijskih djela iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine, članovi Nacionalnih uprava PMD-a iz Sarajeva i Zagreba i ostali djelatnici misija. Na početku slavlja sve je pozdravio mons. Luka Strgar, ravnatelj PMD-a Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz pozdrave i izraze dobrodošlice mons. Strgar posebno je pozdravio pet svećenika misionara: mons. Dragu Balvanovića u Peruu, don Antu Batarela u Tanzaniji, , don Marina Mandića u Meksiku, don Ivan Stojanovića u Gani i fra Stojana Zrna u Kongu te Drinu Ćavar, misionarku u Ekvadoru, s. Doroteju Dunđer, misionarku u Beninu i s. Josipu Šprajc, misionarku u Kamerunu. Misionari i misionarke vjernicima su se ukratko predstavili.
Nadbiskup Srakić u propovijedi je govorio o značenju i ulozi misionara u današnje vrijeme. Upitao je: “Što danas u doba visoko razvijene tehnologije znači biti misionar? Ima li danas još dalekih zemalja kada nas zrakoplovi u svega nekoliko sati odnose na drugi kraj zemaljske kugle? Ima li još negdje ljudi koji nisu čuli Radosnu vijest kada je sve dostupno putem radija, televizije, a u posljednje vrijeme osobito Interneta? Kako danas biti misionar? Kome danas treba ići i pomoć pružiti?” A potom i odgovorio: “Danas više nego ikada svijet treba misionare, misionare otvorena srca, misionare duha spremnog na prihvaćanje različitosti i na toleranciju. Više nego ikada trebamo misionare koji će gladnima hrane i gladnima riječi utažiti glad, koji će napojiti one koji žeđaju ljubavi i razumijevanja. Pomoći bližnjima, pružiti ruku palima, otvoriti srce tuđim potrebama, gledati Gospodina u različitim ljudima, u nepoznatim kulturama”. Crkva ako nije misijska – nije Crkva, istaknuo je nadbiskup Srakić te dodao: “Ne zaboravimo jednu stvar: svi smo mi misionari, misionari u svojim obiteljima, na svom radnom mjestu, u svome gradu… Budimo poput sv. Terezije od Djeteta Isusa, koja nikada nije izašla iz samostana, a postala je zaštitnica misionara”, zaključio je nadbiskup Srakić.
Na kraju euharistijskog slavlja okupljenima se obratio predsjednik Misijskog vijeća HBK biskup Štambuk. Zahvalio je nadbiskupu Srakiću na iskazanom domaćinstvu i ustrajnom i marljivom djelovanju mnogih misijskih djelatnika u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, od kojih je osobito istaknuo mons. Luku Strgara. “Možete biti ponosni na djela koja vaša nadbiskupija čini za misije”, zaključio je biskup Štambuk.

U auli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu službeno je 7. srpnja započeo ljetni susret misionara Crkve u Hrvata. Sudionike je najprije pozdravio mons. Strgar. Osvrnuo se na posljednji susret misionara u Đakovu koji je bio godine 1997. a potom predstavio program susreta. Uime domaćina, skupu se potom obratio nadbiskup Srakić. “Crkva, osim svoje četiri glavne karakteristike, koje redovito spominjemo u vjerovanju, ima i jednu vrlo bitnu, rekao bih, petu karakteristiku – a ta je da je Crkva misionarska! U našoj nadbiskupiji, nažalost, nikada nismo imali misionarsko zvanje. Htio bih da ovim susretom javnosti predstavimo Crkvu upravo kao misionarsku kako bi misionarski duh još više zaživio”, istaknuo je, između ostaloga, nadbiskup Srakić.
Dr. Milan Špehar, nacionalni ravnatelj PMD u RH, usmjerio je pozornost na bolju povezanost samih misionara “na terenu” s misionarima “u domovini” tj. biskupijskim ravnateljima i članovima Nacionalnih uprava. Citirajući koncilske dokumente i papu Benedikta XVI. ukazao je i na aktivnije djelovanje u Svećeničkoj godini. “Započeli smo Svećeničku godinu u kojoj je potrebno, među ostalim, staviti naglasak na duhovna – svećenička i redovnička zvanja, a s osobitom skrbi na misionarska zvanja”, istaknuo je Špehar. Govoreći o posebnoj pastoralnoj skrbi, između ostalog ukazao je i na svećeničku duhovnost koja u središtu mora imati euharistiju i slušanje Riječi Božje. Mr. Tomo Knežević, nacionalni ravnatelj PMD u BiH, pohvalio je misijske djelatnike Đakovačko-osječke nadbiskupije. “Vaša nadbiskupija na čelu s nadbiskupom Srakićem, i njemu produženim rukama mons. Strgarom te, dodao bih, s. Ignacijom Ribinski postala je prepoznatljiva po svojim misijskim aktivnostima. Možete biti ponosni i možete biti uzori po svom djelovanju svim biskupijama, svećenicima, braći i sestrama”, rekao je Knežević te istaknuo kako je dobro da se ovakvi susreti događaju jer su potrebe svakoga dana sve veće, a nažalost, misionara sve manje. “Ono što često puta naglašavam našim biskupima, svećenicima i bogoslovima jest da neće propasti Vrhbosanska nadbiskupija i Bosna Srebrena ako koji svećenik, redovnik ili redovnica ode u misije te bude proširena ruka zajednici koja ga šalje tom svijetu koji nije čuo za Krista raspetoga i uskrsloga”, zaključio je nacionalni mr. Knežević. Biskup Štambuk istaknuo je zadovoljstvo što se uime dviju država – Hrvatske te Bosne i Hercegovine, a uime jednog naroda i jedne Crkve susreću ovoga puta u Đakovu. Potom je mr. Anđela Jelinčić održala predavanje “Antropologija sv. Pavla i moja Afrika”. Nakon predavanja razvila se rasprava te pojedinačna izlaganja misionara o njihovim iskustvima.

Biskup Štambuk i misionari kratko su se susreli i s predstavnicima medija. O samom susretu biskup Štambuk je rekao: “Već dugi niz godina imamo ljetne susrete s našim misionarima i misionarkama koji rade na raznim stranama svijeta. Ovaj susret trebao bi biti jedno priznanje tim ljudima i jedna pažnja prema njima pa i dio njihova odmora kad dođu sa svog misionarskog posla na ove prostore. Samim susretom želimo odati priznanje misionarima i biti im na pomoć, saslušati njihova pitanja i probleme sa terena i pronaći način kako im pomoći da bi mogli i živjeti i preživjeti na tim misijskim stranama”. Na upit novinara o stanju misija danas i njihovoj budućnosti, biskup Štambuk je odgovorio: “Misija je uvijek bila nešto što je i neizvjesno i izvjesno. Izvjesno je to da dragi Bog, mi u to vjerujemo, vodi svijet i brine se o povijesti svijeta. Neizvjesno je mnogo toga, naročito pitanje broja misionara, pitanje osobito nekih političkih situacija u pojedinim zemljama gdje je moguće ili nemoguće djelovati i istodobno ovisno je svakako i o tome koliko će vjernici pomoći te ljude da bi mogli lakše djelovati i imati ne samo ono najosnovije za život nego da bi time mogli pomoći čitavoj koncepciji rada misijskog djelovanja. Vjerujemo da će misije i ubuduće postojati, i da će biti uvijek onih krajeva u koje će trebati poslati određene ljude da bi navijestili evanđelje i da bi ljudima i u materijalnom smislu, koliko je to ljudski moguće, pomogli”.

Misionar u Tanzaniji don Ante Batarelo predstavio je svoj rad u misijama: “Kao svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije otišao sam u misije 1975. godine. Tako da sam već 34 godine u Tanzaniji. Život u Tanzaniji vrlo je težak. U početku je bio teži, sad je nešto bolje. No, narod vrlo slabo i loše živi. Oni nemaju ništa posebno, nego jedu samo jednom na dan i to kukuruz, puru i malo zelja ili graha, to im je uglavnom sve. Što se tiče samog stanja u Tanzaniji, sada je vrlo teško jer su na vlasti muslimani koji žele uvesti sve svoje zakone. Svim silama nastoje da to bude jedna muslimanska zemlja, jer Tanzanija trenutačno nije muslimanska, nego katolička, kršćanska zemlja. U brojkama se može reći da u Tanzaniji ima 65% kršćana, a samo 23% muslimana, ostalo su animisti. Sadašnji predsjednik vodi takvu politiku ‘islamizacije’. Budući da su iduće godine izbori, događa se da političari potplaćuju ljude da bi došli na vlast ili na njoj ostali. Prisutna je velika korupcija, stanje je teško, ljudi teško žive, a možda će doći i do rata – što se već dogodilo u drugim afričkim zemljama”. Takvo stanje vrlo ometa rad misionara, istaknuo je Batarelo. Rekao je i kako mnoge bolesti ometaju misionarski rad: “Vrlo su loši uvjeti za život, a razne bolesti poput AIDS-a strašno kose afričke zemlje, a pogotovo Tanzaniju. Ja djelujem u župi s 26 filijala, i na tom području izgleda da je svaka druga osoba već pozitivna na AIDS”. Unatoč svim teškoćama, kao misionar don Ante nastoji u potpunosti ispuniti svoju misiju: “Neprestano propovijedamo evanđelje, a u propovijedanju imamo pomoćnike. Osobno surađujem s kapelanom Afrikancem i 34 katehista, koji u tih 25 sela pomažu održavati vjeronauk po školama. Ondje je trenutačno obvezan vjeronauk u svim školama. Na mom području ima više škola, čak i 7 gimnazija. Ondje djeluju spomenuti katehisti, a ja ih potpomažem u onome što podučavaju u tim školama”. O djelovanju u započetoj Svećeničkoj godini te duhovnim zvanjima Batarelo je rekao: “U mojoj župi ima dosta zvanja, ali samo za dječačka sjemeništa. U bogoslovije ih odlazi manji broj. Imam sreću što ove godine krajem srpnja imam ređenje u župi, tako će biti zaređen prvi svećenik otkako sam došao u Afriku i to me osobito raduje”.
Na upit o tome je li znao što može očekivati kada je odlučio biti misionar, Batarelo je rekao: “Ondje je sve drukčije, ti se običaji uopće ne mogu usporediti s Europom jer sve je različito od onoga što mi mislimo. Što je nama žao, to je njima drago, i na što bi naš čovjek plakao, oni se tome vesele. Mi stvarno ne možemo tako lako ući u njihovu kulturu, mentalitet i njihov način života, jer i oni misionari koji su prije mene došli i s kojima sam radio neko vrijeme, rekli su da je nemoguće sklopiti neko prijateljstvo s njima jer oni svako prijateljstvo gledaju preko neke koristi jer misle da su bijelci samo oni koji imaju moć i koji im mogu pomoći u bilo kojim poteškoćama. Bez obzira na sve teškoće, mogu zaključiti da mi nikada nije bilo žao što sam otišao u misije. Sretan sam što sam misionar i što sam odlučio poći u misije. Ako Bog da, želim ostati do kraja mog života u Tanzaniji”, s ponosom je istaknuo misionar Batarelo i dodao: “Ispočetka je bilo teško, možete zamisliti kada sam prije 34 godine došao u Dar es Salaam, tada glavni grad Tanzanije, uopće nije bilo asfalta. Međutim, sada su većinom sve asfaltne ceste i to one glavne koje vežu sa Zambijom, s Malavijom, s Burundijem, s Ruandom itd. Sada nas narod vrlo lijepo prihvaća gdje god smo došli, dobro smo došli, jer znaju da ih nismo došli izrabljivati, nego da smo im došli pomoći i naviještati Kristovo evanđelje”, zaključio je don Ante.

Misionarka laikinja Drina Ćavar iz Zagreba, koja je po struci dipl. ing. matematike i dipl. teolog, s desetogodišnjim radnim iskustvom na radnom mjestu internog revizora za informatiku u Privrednoj banci Zagreb, odlučila je sve ostaviti i poći u misije. Kao višegodišnja animatorica u kampu Modrave i suradnica o. Luke Rađe, te članica Udruge Molitveni vijenac Kraljice Obitelji, a intenzivno povezana i s novim klauzurnim redom u Hrvatskoj – Kćerima Srca Isusova u Lasinji, nakon završenih priprema u Udruzi Zdenac u Splitu, koje su uključivale volontiranje, humanitarni rad, učenje jezika i mnoštvo drugih korisnih aktivnosti, odlazi kao laikinja misionarka u Quito, glavni grad Ekvadora, kod misionarke s. Lenke Čović. U Ekvadoru, gdje je s. Lenka osnovala i novu školu za siromašnu indijansku djecu, Drina je pomagala oko školovanja. Ondje intenzivno započinje provoditi projekt kumstava Udruge Zdenac – “Zdenac znanja”, i ostvarivati druga djela milosrđa. Od protekle godine u misijama djeluje samostalno i od tada je ostvarila 106 kumstava, ističe Drina Ćavar.

Poslijepodne i uvečer misionari su, raspoređeni po skupinama, obišli pojedine župe – u Vinkovcima, Županji, Slavonskom Brodu, Osijeku i Čepinu, gdje su slavili večernje euharistijsko slavlje. Govoreći o djelovanju u misijama oduševili su mnoge prisutne vjernike.
U srijedu 8. srpnja susret je nastavljen u nešto opuštenijem tonu. Cjelodnevnim obilaskom dijela Đakovačko-osječke nadbiskupije, misionari su posjetili Vukovar, Ovčaru, Borovo selo i Aljmaš. Osobito zanimljiv bio je obilazak Parka prirode Kopački rit. Na kraju dana misionari su posjetili Valpovo, gdje je večernje euharistijsko slavlje u crkvi Bezgrešnog začeća BDM, uz koncelebraciju domaćeg župnika i svih misionara predvodio biskup Štambuk.
U četvrtak 9. srpnja ranim jutarnjim euharistijskim slavljem u kapeli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu završio je 21. ljetni susret misionara Crkve u Hrvata.