Štivica, (IKA) – U Štivici je 9. srpnja održan oproštaj od preminulog župnika dr. Marija Katića, koji je predvodio generalni vikar Požeške biskupije mons. Josip Klarić. Potom je tijelo preminulog svećenika prevezeno u njegovu rodnu župu Jakšić i izloženo u župnoj crkvi, gdje je istoga dana požeški biskup Antun Škvorčević predvodio misu zadušnicu uz sudjelovanje šezdesetak svećenika i đakona te brojnih vjernika iz Jakšića, Štivice, Velike i Slatine, gdje je pokojnik službovao. U pozdravnoj riječi biskup je uputio suosjećanje roditeljima i sestri vlč. Marija Katića, svećenicima prezbiterija Požeške biskupije, vjernicima iz župe Štivica i Jakšić.
U homiliji biskup je kazao: “Minuloga 27. lipnja otvorili smo u našoj požeškoj katedrali Svećeničku godinu i radovali se ređenju novih svećenika. Danas, niti dva tjedna nakon toga, opraštamo se u tuzi i boli od jednog mladog svećenika našeg prezbiterija, koga je Bog u svojoj nedokučivoj Providnosti pozvao k sebi”. Zatim je biskup ukratko prikazao životopis preminulog svećenika te je među ostalim kazao: “Vlč. Mario Katić rodio se 24. travnja 1972. godine u Požegi od oca Marka i majke Dragice rođ. Domanović. Odgojen je u vjerničkoj obitelji, proživio svoju mladost u Jakšiću, gdje je polazio i osnovnu školu, osjetio svećenički poziv te se upisao u Sjemenište na Šalati u Zagrebu i maturirao na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Nastavio je svoj hod prema svećeništvu u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te je 29. lipnja 1997. u zagrebačkoj katedrali bio zaređen za svećenika. Osnutkom Požeške biskupije te iste godine bio je upućen u Rim gdje je kao pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima na Lateranskom sveučilištu studirao crkveno pravo, iz kojeg je postigao licencijat/magisterij 2000. godine. Po povratku iz Rima bio je imenovan preslušateljem (auditorom) u parničnim istraživanjima, kratko vrijeme župni vikar u Slatini, a potom u župi sv. Terezije Avilske u Požegi. Godine 2002. razriješen je te službe i bio imenovan sucem Međubiskupijskog suda prvog stupnja u Zagrebu. U isto vrijeme radi na doktorskoj tezi te je 2003. postigao stupanj doktorata iz crkvenog prava na Lateranskom sveučilištu u Rimu. Zbog zdravstvenih poteškoća godine 2004. razriješen je službe suca Međubiskupijskog suda prvog stupnja u Zagrebu te mu je povjerena služba župnog suradnika u župi sv. Augustina u Velikoj da bi 2006. preuzeo upravu župe sv. Marije Magdalene u Štivici na kojoj ga je zatekla smrt minuloga 7. srpnja u trideset i sedmoj godini života i dvanaestoj godini svećeništva”.
Biskup se zatim nadovezao na naviještenu Božju riječ te je podsjetio na Pavlove i Isusove riječi o sijanju sjemena i umiranju zrna radi novog života: “‘Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti’, kaže apostol. Kakvo je sjeme palo u zemlju po smrti svećenika Maria Katića? Hoće li se i u njegovu umiranju pokrenuti klica drugačijeg i bogatijeg života, koja će izrasti do neslućene punine? Mario Katić bio je dobro Božje sjeme i njegova smrt u skladu s Apostolovim riječima jest obilato sijanje za obilatu žetvu. Naime, po krštenju u njega je Isus Krist zasadio klicu svoga života jačeg od smrti, u sakramentu svete potvrde snagom svoga Duha opečatio ga za puno zajedništvo Božjeg života, kojeg je hranio presvetom Euharistijom, a sakramentom svetog Reda prispodobio ga sebi Glavi i povjerio mu dragocjeno poslanje u Crkvi. Tako je Mario Katić, ozdravljen Isusovom ljubavlju s križa, u ljudskoj slabosti i prolaznosti nosio u sebi sve one dragocjene mogućnosti koje je Bog darovao čovjeku i koje se u smrti snagom Duha Svetoga mogu razviti i izrasti do punine života. U ovom trenutku s tugom se rastajemo s mladim svećenikom Marijom Katićem, ali u nadi da će ono što je Bog u njem tako snažno započeo, naći svoje puno ostvarenje u vječnosti”, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve uime svećenika Novokapelačkoga dekanata govorio je dekan Antun Prpić. Potom je oproštajnu riječ izrekao Josip Drvoderić uime svećenika pokojnikove generacije. A uime župljana župe Štivica oprostila se župljanka Josipa Ferić.
Potom je iz crkve krenula velika i duga povorka brojnih vjernika koja je tijelo svećenika Marija ispratila na jakšićko groblje, gdje su obavljene završne molitve.