Samobor, (IKA) – Fra Bernard Rubinić, franjevac trećoredac, proslavio je zlatnu misu, pedeset godina svećeničke službe, u nedjelju 5. srpnja u župnoj crkvi i samostanu sv. Leonarda u Kotarima kraj Samobora, u župi kojoj pripada njegovo rodno Bukovje.
Slavlje je počelo svečanim ulazom u obnovljenu baroknu crkvu Sv. Leonarda, u kojem su zlatomisnika pratila petnaestorica svećenika, među kojima su bili provincijal franjevaca trećoredaca fra Ivan Paponja i desetorica subraće, prošlogodišnji zlatomisnik fra Darko Kupres, rodom iz Samobora, braća franjevci iz Samobora i Jastrebarskog te don Pavao Kero, predstavnik Zadarske nadbiskupije u kojoj je fra Bernard započeo svoju svećeničku službu. Nakon pozdrava i dobrodošlice koju je izrazio fra Lovro Jelušić, sadašnji župnik i gvardijan u Kotarima, fra Milan Šokčević, poglavar samostana franjevaca trećoredaca na Pehlinu u Rijeci, prikazao je život i djelovanje zlatomisnika te pročitao čestitku riječkoga nadbiskupa i metropolita dr. Ivana Devčića. Fra Bernard je, naime, posljednje četiri godine živio i radio u Rijeci. U euharistijskom slavlju sudjelovali su mnogi župljani te gosti iz svih župa i misija u kojima je fra Bernard djelovao, koji su ispunili župnu crkvu. Posebno se isticala velika skupina vjernika s Pehlina.
U ovoj svetoj misi želim ponajprije zahvaliti za dar zvanja i vjernosti Bogu te moliti za moje pokojne roditelje, za moje pokojne redovničke poglavare te za sve vjernike s kojima sam se susretao u tijeku moje svećeničke službe, rekao je fra Bernard. Fra Vice Blekić u propovijedi je istaknuo kako se fra Bernard, kao i Isus, nakon rada i propovijedanja, rado vratio u svoj zavičaj, u kraj iz kojeg je potekao i u kojemu je čuo Božji poziv. Govoreći o Isusovu odrastanju u obitelji, fra Vice je pozvao sudionike slavlja da čuvaju i njeguju obiteljski život koji se temelji na sakramentu ženidbe. U obitelji se često stvaraju preduvjeti za klicu i rast duhovnog zvanja. Spominjući tri susreta s mladomisnikom istaknuo je tri obilježja njegove službe: svijest o misijskoj dimenziji svećeništva, o svećeničkom poslanju koje nema granica, koje želi doprijeti do svakog ljudskog srca, povjerenje u pomoć i zagovor Isusove majke Marije te vjernost, i danas, u molitvi za sve vjernike koji su mu kao svećeniku bili povjereni.
Na kraju euharistije fra Bernard je zahvalio svima koji su došli na slavlje i koji su sudjelovali u njegovoj pripravi. Posebno je zahvalio članovima zbora iz franjevačke crkve u Samoboru koji su predvodili liturgijsko pjevanje. Kazao je kako su u ovo naše vrijeme opet posebno aktualne Isusove riječi “Žetva je velika, ali je radnika malo. Molite gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju”. Roditelji, rađajte djecu i odgajajte ih u vjeri, živite kršćanski! Zvanja dolaze iz obitelji. Kao bogoslov sam često razmišljao kako bih maksimalno iskoristio ovaj život, kako bih najbolje mogao pomoći ljudima i došao do zaključka da nema ništa ljepšega, korisnijega i ljudima potrebnijega od svećeničkog rada i služenja. Nikad nisam požalio što sam izabrao ovaj poziv. I kad bih nekome sugerirao da prihvati svećeničko zvanje, moj bi najjači argument bio: postani svećenik da budeš sretan kao ja, rekao je na kraju zlatomisnik fra Bernard Rubinić.
Nakon mise u sjeni samostana upriličena je zakuska za sve sudionike slavlja. Kasnije je na svečanom objedu sudjelovala brojna rodbina fra Bernarda, braća i bogoslovi iz Provincije franjevaca trećoredaca te mnogi prijatelji i suradnici iz mjesta i župa u kojima je djelovao.
Fra Bernard Ivan Rubinić rođen je u brojnoj obitelji u Bukovju kraj Kotara 23. listopada 1932. U Provinciju franjevaca trećoredaca primljen je kao sjemeništarac 1943., a svečane redovničke zavjete položio je 1955. godine. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1959. u zagrebačkoj prvostolnici. Nakon vojnog roka magistrirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Mladu misu slavio je 5. srpnja prije pedeset godina u župnoj crkvi u Plešivici kojoj je tada pripadalo Bukovje. Prva župa u kojoj je djelovao bile su Bibinje kraj Zadra. Poslije toga je, kao prvi župnik nove župe, radio u Belišću gdje se uz stvaranje župne zajednice zauzeto posvetio i izgradnji župne crkve. Nakon kratke službe u Kloštru Podravskom djelovao je dvadeset i pet godina kao svećenik i dušobrižnik za naše vjernike u njemačkoj Biskupiji Essen, u hrvatskim katoličkim misijama u Lüdenscheidu i Mülheimu-Oberhausenu. Posljednje četiri godine bio je gvardijan i župni vikar na Pehlinu u Rijeci a od ove jeseni bit će u samostanu u svojoj rodnoj župi u Kotarima. U svom bogatom pastoralnom i svećeničkom radu često je imao zadaće pokretanja, započinjanja i građenja koje su donosile plodove zahvaljujući njegovu daru i umijeću susretanja s ljudima i oduševljavanja za vrijednosti i ideale kršćanske vjere i poruke. Posebno se, s vidljivim Božjim blagoslovom, zalagao i za nova duhovna zvanja iz zajednica u kojima je radio.