Altötting, (IKA) – Tradicionalno 36. hodočašće Hrvata katolika iz hrvatskih katoličkih misija iz Bavarske upriličeno je u nedjelju 28. lipnja u glasovitom marijanskom svetištu u Altöttingu. Svečano misno slavlje, u kojem je sudjelovalo više tisuća Hrvata, tim je povodom u bazilici Sv. Ane predvodio požeški biskup Antun Škvorčevic zajedno s ravnateljem dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu Antom Kutlešom, predstavnikom Bavarske regije voditeljem HKM Nürnberg don Rudijem Belkom, oragnizatorom hodočašća voditeljem HKM Regensburg Josipom Antoncem, voditeljem HKM München fra Tomislavom Dukićem, voditeljem HKM Nersingen dr. Ivanom Leutarom, voditeljem HKM Ingolstadt don Nikom Šošićem, voditeljem HKM Rosenheim fra Ivanom Vidovićem, voditeljem HKM Traunreut fra Mogomirom Kikićem, dušobriznikom u HKM München fra Antom Jojom Markovićem, fra Nikom Stipanovićem te uz asistenciju stalnoga đakona u HKM München Mate Kutleše. Misno slavlje započelo je ophodom kroz baziliku tijekom koje su mladi u hrvatskim narodnim nošnjama nosili stjegove Hrvatske i Bavarske.
U propovijedi mons. Škvorčević je kazao kako ima nekih nemira i nezadovoljstava u Hrvatskoj. “Nešto bismo željeli, a onda očekujemo jedni od drugih i kao da ne uspijevamo to što očekujemo jedini od drugih ostvariti pa se onda neprestano proziva politika da ona ne valja i ne čini ono što mi trebamo. Pa tako ne valja gospodarstvo, pa sad evo i svjetska recesija pa je još i gore. Onda pokušavamo jedni kod drugih pronalaziti ono zlo koje nešto čini pa o tome govorimo”, kazao je.
“Došao sam pred vas zajedno stati pred Boga ovdje u ovoj velebnoj Crkvi. Zajedno s vama želim učiniti prvi korak i zaustaviti se pred sobom, a i vi svatko za sebe, i zapitati se otkud to da ja postojim, da ti postojiš. Činjenica da postojimo nije nešto naše što smo mi proizveli da je tako. Svi smo mi veliki dar Božji. Mi smo po toj neponovljivosti Božje neponovljivo i jedinstveno djelo. Mi smo osobe s dušom i srcem. U životu se važno smiriti. Kad osluškujemo sebe u srcu, onda osluškujemo Boga živoga. Zato je dragocjeno i ovo hodočašće što niste došli nešto proizvesti, nego ste došli sabrati svoje ljudsko, hrvatsko srce i pred Bogom po zagovoru Marijinu pitati svoje srce što ono želi, hoće i može. Postoji drukčija stvarnost od ove naše za kojom čezne naše srce. Tu stvarnost ne možemo proizvesti svojim rukama. Ona dolazi od Boga. Svaki dan mjerimo svoje ljudske nemoći, od političke razine, gospodarske i drugih. Potrebno je okrenuti poglede i srce na Božju stranu pa razumjeti što Bog može s nama kad mu povjerujemo. Božji argument za novi svijet, novi život, novoga čovjeka jest Isus Krist. Ljubav je pokrenula cijeli svijet i zato postojimo. Božja ljubav je jedina kadra pokrenuti sve ono što je ranjeno, slomljeno, sebično, zločesto, pokvareno u nama. Božja ljubav jača od svega toga. Ona sve to može preobraziti i preokrenuti, učiniti da u nama uistinu počne pobjeda ovoga svijeta”, istaknuo je mons. Škvorčević. “Kad razmišljamo o našoj hrvatskoj situaciji, onda ljudi očekuju od političara, od gospodarstvenika da oni ostvare ono što ja u svome srcu želim i za čim čeznem. Pa nije politika pokrenula srce i pokrenula čežnju u nama, nije ni gospodarstvo. Bog nas je probudio, on nas je probudio u srcu i čeznemo za njim. Poželimo na ovom hodočašću da Bog bude prisutniji u našem srcu i životu, da svi mi poput Isusovih učenika, na poticaj Marije svrstamo se čvršće u Isusovo zajedništvo i zajedništvo njegove Crkve katoličke. To je iskustvo silno potresno, naše hrvatsko. Mi smo 14 stoljeća živjeli na onim blagoslovljenim prostorima. Devet stoljeća nismo imali svoje države. Nismo imali ni prave politike. Uspjeli smo vjerujući Bogu. Marijinim zagovorom, vjernošću Bogu i Isusu Kristu i živeći po Božjim zakonima mi smo spriječili propast roda našega. Hoće li nas ta propast danas zahvatiti, to ovisi o svima nama. Svako je hodočašće veliki ispit savjesti što to hrvatsko srce hoće, želi i kako s Bogom računa”, kazao je na kraju mons. Škvorčević koji je okupljene pozvao na molitvu i vjernost Bogu, poglavito za uspješnost bračnog i obiteljskog života.
Milodari u iznosu od oko sedam tisuća eura bili su namijenjeni za obnovu crkve u Staroj Gradiški, koju su za vrijeme komunističkog sustava morali rušiti svećenici-zatvorenici.