Vukovar, (IKA) – Na blagdan sv. Bone, zaštitnika Vukovara u župnoj crkvi Svetih Filipa i Jakova u četvrtak, 25. lipnja svečano misno slavlje predvodio je vojni ordinarij Juraj Jezerinac. U koncelebraciji su bili biskupski vikar za pastoral fra Ivan Nimac i vojni kapelan na HVU fra Žarko Relota.
Na početku mise, biskup Jezerinac je istaknuo kako Vukovar slavi blagdan svoga zaštitnika svetoga Bonu, vojnika i kršćanskog mučenika. Isti Također u našoj državi je hrvatski nacionalni blagdan: dan hrvatske državnosti. Za Hrvatske oružane snage danas je svečanost promocije polaznika vojnih škola Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski”. Sve dakle u jednome danu: kršćansko duhovno slavlje, blagdan nacionalne države i svečanost oružanih snaga. Kao što se u jednom danu slave sva ova slavlja tako u jednome istome čovjeku žive sve vrijednosti koje danas slavimo: i vjerničke i nacionalne i profesionalne. Sve ove vrijednosti slavimo u gradu Vukovaru, gradu našeg stradanja i gradu našega ponosa. Vrijednosti koje slavimo – duhovne vrijednosti, nacionalne i materijalne vrijednosti – plaćene su cijenom ljudskih života i razaranjem ovoga predivnoga grada, rekao je biskup, te podsjetio kako se u našoj vjeri mi uvijek propitujemo: koju cijenu imaju vukovarske žrtve za našu vjeru? Kad vjernik umire braneći domovinu, što njegova smrt pred Bogom vrijedi? Kao hrvatski građani se pitamo: Je li vjera vukovarskih branitelja samo privatna stvar ili je također nacionalna vrednota? Jesu li topovski pucnji u crkvu svetoga Filipa i Jakova samo ometanje privatnog posjeda ili pucnji u srce hrvatskoga i katoličkog Vukovara? Na ova pitanja valja dati odgovor i radi povijesti koju svjedočimo i radi naraštaja koji dolaze, upozorio je biskup Jezerinac te podsjetio kako naraštaji hrvatskih časnika, već godinama, simbolički započinju svoje školovanje u Kninu, a završavaju u Vukovaru. To su gradovi koji simboliziraju vrijednosti u hrvatskoj državi i hrvatskom društvu. Zato u Kninu slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a u Vukovaru slavimo Dan hrvatske državnosti. Školovati se za hrvatskog časnika ne znači samo ovladati vještinama ratovanja, nego usvajati one vrijednosti koje ćemo svojim životom štititi. To se školovanje započinje u obitelji i nastavlja na vojnim školama i učilištima. A upravo obitelj svakomu čovjeku daje temeljno usmjerenje, pa tako i vojniku, rekao je vojni ordinarij podsjetivši na dirljivi čin prilikom pogreba hrvatskih vojnika: predavanje hrvatske zastave obitelji pokojnika. To je priznanje da branitelj domovine ne izrasta na ledini, nego odrasta u obitelji. Bez obitelji, bez obiteljskog odgoja ne može se izgraditi nijedna vojska koja će biti garant slobode i državne neovisnosti, rekao je biskup Jezerinac. U nastavku je istaknuo kako je majka u obitelji nezamjenjiva. Ona je najvažnija i u odgoju hrvatskog vojnika. Hrvatske majke u Domovinskom ratu ništa manje nisu bile na bojišnici od svoje djece. Svojim duhom i svojim srcem, svojim emocijama i svojom molitvom nisu samo simbolično, nego i stvarno gradile “bedem ljubavi” preko kojega neprijatelj nije moga probiti. To su hrvatske majke Makabejke. Da nije bilo hrvatskih Makabejki, možemo slobodno kazati, ni Hrvatska ne bi bila obranjena. Makar su najveće žrtve ovoga rata, hrvatske su majke pobjednice nad silama zla. Tolike su majke ostale bez sinova i bez muževa. I bez doma su ostale radi domovine. Ne smiju sada ostati bez naše zahvalnosti i bez pijeteta. U najvećoj mjeri trebaju uživati zaštitu naše države, najveće poštovanje hrvatskoga društva i svesrdnu pomoć Crkve. Te hrvatske hrabre majke moraju biti savjest nacije. One su i danas čuvarice onih vrijednosti bez kojih nam budućnosti nema. Iz duhovnosti koju one njeguju izrasta hrabrost koja ne izdaje. Tu smo hrabrost vidjeli u Domovinskom ratu, tu smo hrabrost doživjeli u obrani Vukovara. To je hrabrost koja ima duhovno uporište, hrabrost obilježena krunicom o vratu, rekao je biskup.
Podsjećajući na lik svetoga Bone, biskup je rekao kako je on bio vojnik i časnik, lojalan i vjeran svojoj državi. Kad se od njega tražilo da zaniječe kršćansku vjeru, radije je podnio mučeništvo, nego da se odrekne Isusa Krista. Tako je obilježio stazu kojom su išli mnogi vjernici, mnogi kršćanski mučenici. Ni u vrijeme mira, a kamoli za vrijeme rata, nije bilo lako biti Hrvat i katolik. Mnogi su Hrvati ubijani samo radi svoje vjere i svoje nacije. Kao da je slutio progonstva, kao da je predosjećao mučeništva, vukovarski je franjevac o. Josip Janković već u 18. stoljeću molio od pape Benedikta XIV. da „za duhovnu utjehu naroda svoga u Srijemu i Slavoniji” dodijeli relikvije jednoga sveca. Papa mu šalje tijelo mučenika svetoga Bone s krvlju koju su našli u kamenoj grobnici. Taj predragocjeni znak mučeništva Rimske crkve bio je stoljećima stožerni znak duhovnosti vukovarskih katolika. Za vrijeme srpske okupacije sarkofag s kostima sveca bio je spaljen. Tako je sveti Bone s gradom Vukovarom podijelio svoje drugo mučeništvo, rekao je biskup Jezerinac.
Na kraju propovijedi, biskup je upozorio kako se s patnjom bez molitve ne može izići na kraj. O tome svjedoče mnogi invalidi Domovinskog rata, o tome svjedoče udovice, svjedoče očevi i majke nestalih i poginulih hrvatskih branitelja. O tome svjedoči sva kršćanska duhovnost od prvomučenika Stjepana do vukovarskih majki Makabejki. Bez molitve ne možemo ljubiti, bez molitve ne možemo praštati, bez molitve ne možemo obraniti Hrvatsku od samih sebe; ni od naše sebičnosti ni od naše lakomosti. Bez molitve se ne možemo obraniti ni od hrvatskog jala; ne možemo se obrani ni od naše zavisti. Zato katolici na Dan hrvatske državnosti trebaju moliti za svoju državu. Moramo moliti i za ovaj mučenički grad: da ondje gdje je obilovala mržnja još više obiluje ljubav. Molimo i za sve naše kadete koji danas prisežu na vjernost domovini. Neka im sveti Bone bude uzor i zagovornik, rekao je na kraju propovijedi biskup Juraj Jezerinac.
Na misi su sudjelovali visoki časnici sa HVU-a “Petar Zrinski” te novopromovirani polaznici vojnih škola HVU “Petar Zrinski”, njih 322, među kojima i 16 pripadnika stranih vojski.