Vatikan, (IKA) – U današnjoj katehezi papa Benedikt XVI. je govorio o slavenskim apostolima svetom Ćirilu i Metodu. Govoreći o Ćirilovu životu istaknuo je njegovu izuzetnu naobraženost, zbog čega je prozvan “Filozof”. Usprkos tome što je pred njim bila primamljiva bračna ponuda zaredio se za svećenika i zajedno s bratom Mihaelom povukao u meditaciju i molitvu na brdo Olimp. Međutim, car Mihael III. poslao je dvojicu braću u Moravsku gdje su prevodili liturgiju na slavenske jezike. Time su privukli velike simpatije u narodu ali i navukli neprijateljstvo franačkog klera jer je ovaj smatrao da to područje potpada pod njegovu jurisdikciju. Da bi se opravdali dvojica braće odlaze u Rim gdje ih je primio papa Hadrijan II. koji je shvatio veliku važnost njihove izvanredne misije te je bez imalo oklijevanja odobrio misiju dvojice braće u Velikoj Moravskoj, odobrivši također korištenje slavenskog jezika u liturgiji. U Rimu je Ćiril teško obolio te uskoro i umro. Njegov brat je međutim nastavio njihovu zajedničku misiju te se 870. vraća u Moravsku i Panoniju (današnja Madžarska) gdje je, usprkos protivljenju franačkih misionara, radio na ustroju Crkve i širenju kruga svojih učenika. O djelovanju svetih Ćirila i Metoda, istaknuo je Papa, postoje brojna pisana svjedočanstva kao što su Evangelario (liturgijske perikope Novog zavjeta), Psaltir, razni liturgijski tekstovi na slavenskom jeziku, na kojima su radila obojica braće. Metodu i njegovim učenicima se, između ostalog, duguje prijevod cijeloga Svetog pisma, nomokanona i otačkih spisa kao i sastavljanje zbirke kršćanskih dogmi pisanih na slavenskom jeziku. Tada se jasno javila potreba za novim slovnim znakovima, koji će više odgovarati jeziku kojim se govori: nastalo je tako glagoljsko pismo koje je, nakon kasnijih promjena, nazvano “ćirilica” u čast Ćirilu od kojeg je potekla ideja o njegovu sastavljanju. Bio je to presudni događaj za razvoj slavenske kulture općenito. Ćiril i Metod su bili uvjereni da pojedini narodi ne mogu držati da su u punini primili objavu sve dok je nisu čuli na vlastitoj jeziku i čitali iz knjiga pisanih njihovim pismom.
Ćiril i Metod predstavljaju klasični primjer onoga za što se danas koristi naziv “inkulturacija”: svaki narod mora ucijepiti u svoju kulturu objavljenu poruku i izraziti njezinu spasenjsku istinu vlastitim jezikom. To pretpostavlja vrlo zahtijevan rad na “prevođenju”, jer iziskuje iznalaženje izraza koji su prikladni da se, bez ikakvih preinaka, bogatstvo objavljene Riječi izloži na nov način. Sveta su braća ostavila veoma značajno svjedočanstvo u tome pogledu, u koje Crkva i dan danas gleda kako bi u njemu našla nadahnuće i smjerokaz, rekao je Papa u svojoj katehezi.