Dubrovnik, (IKA) – Monografija “Nova crkva na Mihajlu” autora don Grge Tomića koji je dvadeset i šest godina bio lapadski župnik, predstavljena je u utorak, 16. lipnja u novoj crkvi Svetog Mihajla u Lapadu. Uz autora, o knjizi su govorili don Ivica Pervan, dr. sc. Vinicije Lupis i dipl.ing. arh. Slobodan Vuković.
Dajući kratak povijesni pregled don Ivica Pervan je istaknuo kako je stara crkva Sv. Mihajla postojala više od sedamsto godina te se porastom broja župljana ukazala potreba za novom crkvom. Novu crkvu je posvetio biskup Želimir Puljić prije deset godina, a dobila je novog starog zaštitnika Mihaela arkanđela. Slika Ivane Jovanović Trostmann na oltaru prikazuje zaštitnika crkve.
Dr. Lupis je istaknuo kako je župa na Mihajlu od prigradske postala živa gradska župa pa je monografija svojevrsni memento župljana i župnika na te godine. Među lapadskim dušobrižnicima kroz stoljeća posebno je spomenuo don Tomu Ivanovića iz osamnaestog i don Matu Vodopića, kasnije biskupa, iz devetnaestog stoljeća. Zanimljivo je spomenuto da je don Mato upravo za vrijeme župnikovanja na Lapadu napisao svoje poznato djelo “Tužna Jele”. Župa sv. Mihajla je nekad bila teritorijalno mnogo veća te je na njezinom području djelovalo nekoliko redovničkih muških i ženskih zajednica i postojalo nekoliko svetišta: Gospe Nuncijate, Gospe od milosrđa i sv. Vlaha na Gorici. Danas je njezino područje manje, ali je jedna od najvećih i najbrojnijih župa Dubrovačke biskupije. U crkvi se nalazi i mozaik Ive Dulčića “Posljednja večera”.
Arhitekt Vuković je, govoreći o arhitektonskom natječaju i odabiru projekta, kazao da je na natječaj za crkvu sv. Mihajla na Lapadu pristigao 51 projekt od kojih je izabran onaj Vinka Penezića i Krešimira Rogine. Kako se crkva počela graditi u bivšoj državi to je bio jedan od prvih slučajeva raspisivanja natječaja za crkvu i tolikog odaziva struke. Tadašnji župnik don Grgo istaknuo je veliku ulogu arhitekta Vukojevića da u provedbeni plan “Medarevo-Hladnica” u ono vrijeme uopće uđe planiranje izgradnje crkve. Vukojević je na predstavljanju pročitao prilog svoje supruge arhitektice Branke Martinović-Vuković koja je zbog zdravstvenih razloga bila spriječena doći.
Nova crkva na Mihajlu imala je dug put od zamisli do ostvarenja. Još 1969. godine župnik don Jozo Mihovilović napisao je prvu molbu za izgradnju nove crkve. Na Lapadu postojalo više prikladnijih mjesta za crkvu, ali ih ondašnje vlasti nisu htjele namijeniti za sakralni prostor tako da je Crkvi dopušteno graditi na svom zemljištu. Tu su se morala poštivati mnoga ograničenja jer se radilo o povijesno zaštićenom prostoru, pa crkva nije smjela ići niti u visinu niti u širinu nego samo u dubinu. Tražila se i izgradnja atomskog skloništa ispod crkve, pa je i to izgrađeno. Upravo u to sklonište u Domovinskom ratu sklanjalo se petstotinjak obitelji tijekom granatiranja. Unatoč svim zaprekama 1988. godine prihvaćen je izvedbeni projekt,a sljedeće godine dobivena je građevinska dozvola i počela gradnja.
Kako nova crkva na Mihajlu čuva oltar i liturgijske predmete sa povijesnog pohoda Ivana Pavla II. Dubrovniku 6. lipnja 2003. godine i mise u Gruškoj luci, tako se u župi čuvaju i još neke stvari povezane s Papom. Među njima je i idejni projekt nove crkve iz 1988. godine s potpisom Ivana Pavla II. Naime, godine 1989. papa je u audijenciju primio nekolicinu dubrovačkih svećenika koji su mu, uz ostalo, pokazali projekt i on ga je potpisao.
Crkva na Mihajlu počela se graditi dok je župnik bio don Grgo Tomić na poticaj dubrovačkog biskupa Severina Perneka, a posvetio ju je 26. 9. 1999. godine njegov nasljednik biskup Želimir Puljić. Monografija je objavljena u prigodi desete obljetnice posvete crkve. Još je mnogo radova koje treba obaviti da bi crkva bila završena što je župnik Tomić, zahvaljujući se svima, na srce stavio sadašnjem lapadskom župniku don Željku Kovačeviću.
Predgovor knjizi je napisao don Grgo Tomić čiji curriculum vitae se nalazi na kraju knjige. Knjiga je izašla u vlastitoj nakladi, a opremljena je kako nacrtima i fotografijama izgradnje kamene crkve tako i fotografijama iz života žive Crkve.