Knjiga novinara Silvija Tomaševića “Dvojica papa – Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. – Što povezuje, a što razdvaja dvojicu papa” predstavljena je u utorak 16. lipnja u knjižari Profil u Splitu. O knjizi su govorili urednik Stjepan Ravić, novinar Ivan Ugrin, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije teolog dr. mons. Ivan Ćubelić i sam autor. “Knjiga ‘Dvojica papa’ nije suhoparno izvješće o jednomu povijesnom periodu Crkve, niti odiše površnošću novinskog članka za jednokratnu uporabu. Nasuprot, obogaćena je mnoštvom zanimljivih podataka, na pr. o izboru papa, o proglašenju svetih, o papinskoj liturgiji, pastirskim putovanjima i sl. U ovoj knjizi ne nalazimo samo ono što su dvojica papa poduzimali ili naučavali, nego i ono što su mediji isticali ili stavljali pod znak pitanja. Takvi su dijelovi knjige i najzanimljiviji. Stoga sam zahvalan autoru jer nam osvjetljava cjelovitu istinu i pravu sliku o jednomu i o drugom papi. Upravo toj potrebi da objasni papino stajalište o dijalogu između kultura i religija, o promicanju socijalne pravde, moralnih vrednota, mira i slobode, autor posvećuje iznimnu pozornost. Kroz osporavano Benediktovo predavanje u Regensburgu te brojne medijske i političke odjeke, kao i kroz njegovo putovanje u Tursku, autor je znanstveno i pouzdano osvijetlio nabujale poteškoće i nade u susretu suvremenoga kršćanstva i islama”, istaknuo je mons. Ćubelić. Po dužini tekstova i po osobnoj ugrađenosti u njih, često ćemo osjetiti da autor ne piše iz toploga i udobnog rimskog ureda, nego da Papu prati i da s njim proživljava sve radosti i poteškoće putovanja; da se probija kroz mnoštvo hodočasnika, da se s Papom znoji, kisne ili smrzava. Autor je mjestimice dopustio i vlastitim osjećajima da se pretoče u riječi, primjerice dok je kao jedini novinar mogao nazočiti papinoj molitvi u jednoj poljskoj kapelici. Povjerava nam da su to bili “trenuci stvarno puni dubokih, neopisivih i neobjašnjivih osjećaja”. “Moram priznati da sam bio sve radosniji što sam u knjizi susretao više razlika između ove dvojice papa. To je potvrđivalo moje uvjerenje da Crkva ne traži oponašanje u stilu kopije, nego očekuje služenje u pozivu originalne osobnosti. Pa i onda kad se radi o njezinu vrhovnom poglavaru. Oni su pokazali i mnogo sličnih duhovnih vrlina: Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. imali su hrabrosti javno priznati i pokajati se za pogrješke Crkve u povijesti i tražiti oproštenje”, kazao je mons. Ćubelić te zaključio: “No, ako ipak pomno proučimo ovaj osvrt na život, djelovanje i naučavanje Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. čini mi se da ćemo steći dojam o kontinuitetu papinske službe, pitajući se i dalje: Što je to što razdvaja ovu dvojicu papa?”
Govoreći o razlikama dvojice papa novinar Ugrin je kazao da nije lako dati jednoznačan odgovor. Za njega je ta knjiga objavljena možda prerano. “Naime, Benedikt XVI. još je živ, njegov pontifikat vjerujem nije do kraja dorečen. S druge strane, papa Ivan Pavao II. nama Hrvatima je bio toliko blizak pa je uočljivo iz same knjige kad Tomašević piše o papi Poljaku da dosta stvari obrađuje iz te perspektive, osobito naglašavajući sve ono što je po njemu bilo zanimljivo a vezano je uz tri njegova apostolska putovanja Hrvatskoj”. U maniri vrsnog novinara kojemu ne promiču bitne stvari, naglasio je Ugrin, autor iznosi detalje koji su malo poznati javnosti, primjerice kad je Wojtyla ostavio svoju krunicu u Trsatskom svetištu ili kad prenosi osvrt o “vrhuncu iz Zadra” po završetku stotoga Papinoga putovanja, iz komentara u vatikanskom glasilu Osservatore Romano s velikim naslovom preko cijele prve strane: “Mi smo Papini, Papa je naš”, gdje su konstatirali kako je Ivan Pavao II. prigrlio Hrvatsku u očinski zagrljaj. Posebna vrijednost “Dvojice Papa” jesu nepristrano doneseni citati po kojima se i Wojtyla i Ratzinger, kad je u pitanju nauk Crkve oko ključnih tema današnjice, zapravo uopće ne razlikuju, zaključio je Ugrin. Zalaganje za svetost i nepovredivost braka i obitelji, govor o neurednosti homoseksualnih veza, nazivanje pobačaja holokaustom, poziv Europi da se vrati svojim kršćanskim korijenima, značenje nedjelje – Dana Gospodnjeg za kršćanske vjernike, zauzimanje za socijalnu pravdu, podjelu bogatstva između bogatih i siromašnih zemalja, opraštanje dugova prezaduženima, priznavanje povijesne istine oko zala nacizma i komunizma…i niz drugih, svjedoče o našem vremenu u kojemu su Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. ostavili i ostavljaju svoj dubok trag. (ika-sb/sp)