Gospić, (IKA) – Proslava svetkovine Tijelova bila je u Gospiću posebno svečana. Pridonijela je tome nazočnost biskupa Mile Bogovića, koji je predvodio euharistijsko slavlje, ali i krštenje petog djeteta gospićke obitelji Troha. Mons. Bogovića pozdravio je na početku slavlja gospićki župnik i dekan pop Ante Luketić, s kojim su u koncelebriranoj misi sudjelovali također vikar don Anđelko Kaćunko i đakon Marinko Miličević, a biskup je pozdravio obitelj koja je svoje dijete, Adama Ivana, koji se rodio dok mu je otac časnik HV bio na službi u Afganistanu, donijela da se po sakramentu krštenja pridruži Crkvi kao velikoj obitelji.
U prigodnoj propovijedi svetkovine euharistijskog kruha, mons. Bogović je vjernike potaknuo na razmišljanje o temi kako biti kruh drugome. Podsjetivši najprije na činjenicu završetka još jedne radne odnosno školske godine, kada se razmišlja o tome hoće li biti kruha i kako će uroditi ostali plodovi prirode, kao i o tome “hoće li od cvjetanja naše mladeži biti dobrih plodova”, biskup je istaknuo kako donositi rod znači da se drugi mogu hraniti sa stabla našega života. “To je naša obveza. Ne samo misliti kako ćemo cvjetati da nam se drugi dive, kako sačuvati izvanjsku ljepotu, nego kako biti plodan i rodan da drugi imaju od našega rada i truda neku korist. Onaj je veći koji svojim životom omogućio drugima da žive”, rekao je biskup, spomenuvši potom primjer Isusa koji je htio ostati među nama i za nas pod prilikama hrane. “Života, naime, nema bez hrane bilo koje vrste. Žarulja se gasi isti onaj čas kada prestane dotok struje; stroj se ne može pokrenuti ako nema ‘hrane’ (benzina, nafte, plina i sl.). Biljka se osuši ako ne dobiva hranu. Naš mozak stane odmah čim nestane dotoka hrane (krvi). Hrana je dakle nužna za život. Važno je, dakako, da nije otrovna. Zato je za život ključna briga: kako do hrane, tj. kako održati život, kako mu omogućiti da raste i razvija se.” Budući da bez hrane nema života, nastavio je biskup Bogović razmišljanje, uz pitanje kako imati hranu, vezano je i pitanje kako biti hrana. U tom je smislu majka izravna hrana djetetu dok ga u krilu nosi pa i jedno vrijeme nakon rođenja, a poslije ga zajedno s ocem uči kako će se priključivati na izvore hrane koji postoje u svijetu.
Na kraju je biskup Bogović posvijestio vjernicima, koji se pričešćuju Kristom, da time svi postajemo po Kristu jedno tijelo. “Okrećemo se Kristu u kojemu prepoznajemo i nalazimo ljubav prema svakom bratu. Odlazimo od oltara da Kristovim duhom gledamo na čovjeka, da hodamo kao zreli kršćani”, po primjeru Isusa Krista koji je ljubav prema čovjeku “pokazivao svim svojim riječima i djelima, a na kraju je svoju djelatnost, svoj odnos prema drugome sažeo u snažnu poruku: biti kruh drugima”, zaključio je biskup, pojasnivši na kraju značenje euharistijske procesije: “Zato nosimo po Gradu čudotvorni kruh. Tu je istina o Presvetom Trojstvu prevedena na nama razumljiv jezik. Našim Gradom prolazi Bog kao dar čovjeku. Hodimo s njima učeći se da i mi budemo prepoznatljivi kao dar svojoj braći”.
Poslije mise upriličena je euharistijska procesija oko parka pored katedrale. Svečanost, koju je svojim pjevanjem obogatio župni zbor pod ravnanjem s. Velimire Marinović, okončana je u katedrali završnim blagoslovom s Presvetim, koji je vjernicima udijelio biskup Bogović.

.