Zagreb, (IKA) – Misu zahvalnicu na kraju 340. akademske godine na zagrebačkom Sveučilištu 10. lipnja u zagrebačkoj katedrali predvodio je zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić. U koncelebraciji su bili dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta dr. Josip Oslić i dekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove dr. Anto Mišić te profesori KBF-a. Misi su nazočili rektor Sveučilišta u Zagrebu dr. Aleksa Bjeliš, dekani zagrebačkih fakulteta, profesori te studenti. Na početku propovijedi biskup Košić istaknuo je kako svi i djelatnici i studenti zagrebačkog Sveučilišta znaju da su se trudili i svojim silama zalagali bilo u predavanju ili primanju i stjecanju znanja i znanstvenih vještina. No, na kraju se ipak mora reći, jer sve je to dar dan od Boga, sve je to njegova milost. Zato treba reći Bože hvala Ti. Hvalimo Te Bože zbog našeg života kojeg si nam dao, zbog zdravlja i sposobnosti za studij, hvalimo Te zbog dobrih ljudi i vrsnih profesora, prijatelja i suradnika, zbog ozračja koje smo stvarali i proživjeli i ovu akademsku godinu, rekao je biskup. Povezujući misna čitanja i misno zahvalno slavlje, biskup je podsjetio kako su sposobnosti darovi od Boga koji nas je ljubio i prije nego je svijeta bilo. Stoga, ako nam je naše sposobnosti darovao sigurno je to učinio s posebnim razlogom, imao je neku svrhu i cilj, koji je time želio postići. Mogli bismo napraviti svojevrsni ispit savjesti i pokušati spoznati što smo ove akademske godine zaista upotrijebili, a što propustili, podsjetio je biskup Košić. Stoga u zahvali Bogu želimo biti svjesni kako smo se i njegovim darovima dužni služiti u svrhu koju trebamo otkriti ili služeći se njima sve više poštivati. Dakako znajući da čovjek ima i sposobnost, slobodnu volju te je i sam kreator svoje sudbine, upozorio je biskup. Također je rekao kako je svako znanje odgovorno. Naime, kada čovjek nešto spozna, onda je dužan i nešto poduzeti, s obzirom na tu spoznaju. Ako ne znamo je li u našem stanu, ulici ili domovini, dapače i na našoj planeti netko tko umire od gladi i žeđi dakako da se nećemo pokrenuti da u odnosu na tu činjenicu nešto učinimo. Međutim, ako spoznamo da netko kraj nas trpi, ta nas spoznaja tjera u djelovanje, traži od nas angažman. Valja nam spoznati da je svaka spoznaja “opasna”, odnosno da je svako znanje i prihvaćanje stanovita odgovornost. Stoga valja moliti Duha Svetoga, Duha Božanske ljubavi da nam da razumijevanje znanja kojeg smo usvojili, da ta teorija postane i praksa, te da nove spoznaje u nama pokrenu i novu aktivnost i to u svijesti i odgovornosti za primljene darove.
Koliko nam je važno ulagati u ono što prolazi, od onoga što zauvijek ostaje? Jesu li i nama vjera, nada i ljubav vrijednosti za koje se isplati žrtvovati, do kojih nam je više stalo nego do onoga što danas jest, a sutra prolazi? Nije li još važnije ako se u smislu stjecanja znanja također nastoji napredovati u dobru, graditi dobre međuljudske odnose, osjećati vrijednost prijateljstva i samozatajno gajiti ono što ostaje, što je vječno? Nije li to mudrost i svake znanosti koja ne počinje svakom akademskom godinom od ništice, već svaka akademska godina dodaje nešto novo, ali tako da gradi na onom što je do sada vrijedilo, uvijek čuvajući smjer u očuvanju one misije koja je pred nama, pitanja su koja je postavio biskup, te podsjetio kako sve to ovisi opet o Božjem daru. Ovime što sada činimo, što želimo ostvariti očito je Božje nadahnuće, inspiracija, dar i milost Duha Svetoga. S tim mislima upravimo svoju zahvalnost prije svega Bogu, ali i ljudima za proživljeno tijekom ove akademske godine i sve darove koje smo primili da bismo na njima nastavili graditi, rekao je na kraju propovijedi biskup Košić. Misno slavlje pjevanjem je uveličao Katedralni zbor bogoslova, pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka.