Rijeka, (IKA) – Jubilej 40. obljetnice uspostave Riječko-senjske metropolije bio je tema međunarodnog znanstvenog simpozija održanog 1. lipnja na Teologiji u Rijeci. U organizaciji Riječke metropolije te KBF-a u Zagrebu i Teologije u Rijeci, 13 izlagača na simpoziju je govorilo o društvenim, političkim i crkvenim prilikama u vremenu uspostave metropolije, ali i sadašnjosti metropolitanskih institucija i pastoralnim djelatnostima, postavljajući tako temelje budućeg djelovanja. “Osnivanje Metropolije bio je značajan događaj za ovu regiju jer je povezao biskupije koje su vjekovima zajednički surađivale, a posebno ih je povezivala zajednička glagoljaška baština”, rekao je nadbiskup Devčić na otvaranju simpozija, a riječi pozdrava uputili su i predstojnik Teologije u Rijeci dr. Milan Špehar, te povjesničar s Teološkog fakulteta u Ljubljani dr. Bogdan Kolar.
Prvo predavanje o povijesnom kontekstu osnutka Riječko-senjske metropolije održao je gospićko-senjski biskup Mile Bogović ocrtavši okvire za naredna predavanja. Rijeka je prirodno središte regije kojoj pripada Istra, sjeverno Primorje, Gorski kotar i Lika, ali zbog političke rascjepkanosti nije bila biskupijsko središte. Uvijek na granicama uprave Italije, Austrije i Mađarske, Rijeka je ujedno bila locirana i na marginama tadašnjih biskupija. Tek je 1925. utemeljena Riječka biskupija u čiji su sastav ušli hrvatski i slovenski dijelovi drugih biskupija izvan Istre pod talijanskom vlašću.
Prilike nakon Drugog svjetskog rata pogodovale su ujedinjavanje regije u jednu crkvenu pokrajinu. Biskup i talijanski svećenici su 1947. napustili Rijeku, a 1950. su razdijeljeni hrvatski i slovenski dio njezinog područja. Hrvatskim je od 1951. upravljao senjsko-modruški biskup Viktor Burić koji je postao i prvim riječko-senjskim nadbiskupom i metropolitom nakon što su 1969. ujedinjene Senjsko-modruška biskupija i hrvatski dio Riječke biskupije. Rijeka s katedralom Sv. Vida, postala je sjedište nove nadbiskupije i metropolije. Utemeljio ju je papa Pavao VI. bulom “Na prijedlog zbora” (Coetu instante) od 27. srpnja 1969., a činile su ju, uz Riječko-senjsku nadbiskupiju, Krčka te Porečka i pulska biskupija. Nakon podjele Riječko-senjske nadbiskupije na Riječku nadbiskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju 2000. godine ustanovljena je današnja Riječka metropolija.

Profesor povijesti na Teologiji u Rijeci dr. Marko Medved istaknuo je kako je za odabir Rijeke kao metropolitanskog sjedišta ključnu ulogu imao tadašnji pomoćni biskup Josip Pavlišić, kasnije nasljednik nadbiskupa Burića. “Tu je ideju promicao u Vatikanu i među klerom, a jedan od glavnih argumenata za odabir Rijeke bilo je bogoslovno sjemenište koje je u Rijeci s Visokom teološkom školom utemeljeno još 1947. godine te nakon prekida rada ponovno otvoreno 1966. godine”, rekao je predavač. Mr. Ilija Jakovljević i dr. Franjo Velčić prisjetili su se i uloge druge dvojice tadašnjih biskupa, porečkog i pulskog biskupa dr. Dragutina Nežića i krčkog biskupa dr. Karmela Zazinovića, u stvaranju nove metropolije.
Dr. fra Emanuel Hoško, profesor na Teologiji u Rijeci objasnio je kako su i političke prilike utjecale na formiranje nove metropolije. Odnosi Svete Stolice i Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata nisu bili dobri no obrat se dogodio potpisivanjem Protokola 1966. godine. Slika i misija Crkve definirane na Drugom vatikanskom saboru išli su u prilog normalizaciji odnosa. Hoško je ostavio otvorenim nagađanja da je uspostava Riječko-senjske metropolije plod dogovora Vatikana i SFRJ, ali podsjetio da je i jednoj i drugoj strani takva odluka odgovarala. Na njega se nadovezao dr. Miroslav Akmadža s Hrvatskog instituta za povijest, potvrdivši tezu da su vlasti SFRJ poticale osnivanje metropolije upravo u postojećim granicama jer je to ujedno značilo i priznavanje granica SFRJ na teritoriju koji je prije rata bio pod talijanskom upravom. Dr. Akmadža je govorio i o različitostima u odnosima biskupa metropolije s komunističkim vlastima. Premda su imali jednake probleme suočeni s raznim zabranama, podmetanjima i oduzimanjem imovine, različito su pristupali njihovom rješavanju. Nadbiskup Burić i biskup Nežić vodili su umjerenu i mudru politiku dok su Josip Pavlišić i krčki biskup Josip Srebrnić, premda dokazani antifašisti, bili označeni kao jedni od najvećih neprijatelja komunizma. Dr. Rafko Valenčić s Teološkog fakulteta u Ljubljani predstavio je mons. Karla Jamnika apostolskoga administratora Riječke biskupije u razdoblju od 1947. do 1949. godine.
U drugome dijelu simpozija predstavljene su zajedničke metropolitanske ustanove kao što su Bogoslovno sjemenište, Teologija i Interdijecezanski ženidbeni sud, te pastoralne inicijative koje ujedinjuju djelovanje biskupija.
Nadbiskup Devčić govorio je o ulozi Bogoslovnog sjemeništa i Visoke teološke škole u formiranju nove metropolije. “To su glavne metropolitanske ustanove”, rekao je nadbiskup Devčić objasnivši kako se u njima stvaralo metropolitansko zajedništvo. Podsjetio je na ulogu nadbiskupa Pavlišića koji je mnogo učinio da se stvore uvjeti za rad Bogoslovije i Teologije.

O pokoncilskim strujanjima u Crkvi u Hrvata i Rijeci govorio je dr. o. Marijan Jurčević, profesor s Teologije u Rijeci. “Premda je Koncil govorio o deklerikalizaciji, kod nas se zbog komunizma Crkva jako klerikalizirala”, rekao je dr. Jurčević. Istaknuo je kako su poticaji s Koncila bili vidljivi u promjeni liturgije i napretku na polju ekumenskog i međureligijskog dijaloga, a najviše se dogodilo u novinarstvu i izdavaštvu. Dr. Milan Šimunović iz Rijeke prisjetio se pripreme i proslave uspostave metropolije kojoj je prethodilo niz događaja na valu koncilskih poticaja.
Dr. Nikola Vranješ s Teologije u Rijeci govorio je o zajedničkim pastoralnim pothvatima iz središta nove metropolije. Biskupije surađuju u provođenju Teološko-pastoralnog tjedna, permanentnog obrazovanja mladih svećenika, pastorala braka i obitelji te zajedno organiziraju znanstvene skupove na Teologiji, proslave i hodočašća. Dr. Vranješ je najavio i osnivanje metropolitanskog Teološko-pastoralnog instituta kolji bi s radom trebao započeti u jesen.
Mr. Emil Svažić generalni vikar Riječke nadbiskupije govorio je o Interdijecezanskom ženidbenom sudu u Rijeci, a vlč. Ivan Nikolić voditelj Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije o djelovanju Ureda u planiranju zajedničkih projekata obiteljskoga pastorala metropolije, posebice u organizaciji godišnje Obiteljske škole.
Proslava obljetnice bila je i prilika za prvo predstavljanje knjige mons. Viktora Burića “Sveti Pavao kao pisac” u izdanju Kršćanske sadašnjosti i Teologije u Rijeci. O knjizi koja je napisana 1933. govorili su nadbiskup Devčić, dr. Božidar Mrakovčić i don Anton Šuljić u ime Kršćanske sadašnjosti.