Čiovo, (IKA) – Svake godine prvog petka poslije svetkovine Uzašašća Gospodinova u crkvi Sv. Križa, istoimenog samostana čiovske župe Žedno-Arbanija, slavi se Suhi petak. Misno slavlje na pobožnost, zvanu još i Prokapanje sv. Križa, ove je godine 22. svibnja predvodio fra Franjo Zelenika, predstojnik franjevačkog samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije u sklopu susjedne župe sv. Jakova. Slavlju je koncelebrirao župnik don Stipe Žuro i svećenici okolnih čiovskih i trogirskih župa, nakon kojega je slijedio obred blagoslivljanja vode i pamuka, što već tradicionalno obavlja prior trogirskog dominikanskog samostana fra Veseljko Begić budući su samostan i crkva nekada pripadali dominikancima. Nakon molitve i sušenja Kristovih rana na raspelu vjernicima su podijeljene blagoslovine koje su ponijeli svojim kućama i ukućanima. „Nekoć su vjernici s područja cijele Dalmacije i naših otoka dolazili na proslavu ovog blagdana u dominikansko svetište koje je svetištem zadnji put 1939. proglasio papa Pio IX. Samostan je utemeljen 1432. od priora fra Nikole Milinovića, obnovitelja dominikanskog strožeg reda Dalmatinske provincije koji je umro na glasu svetosti. Nakon pet godina samostan je i dovršen, a 1499. u sklopu njega sagrađena je i crkva”, kazao je župnik don Stipe o spomeniku nulte kulture koji se trenutačno obnavlja pod nadzorom Konzervatorskog odjela Trogir, a koji je nekada imao svoj novicijat i teološku školu. Premda stručnjaci križ pripisuju radu splitskog kanonika Jurja Petrovića, po legendi o prokapanju krvi iz raspela, njega je od maslinova drva napravio jedan pustinjak i na svojim leđima donio preko brda iz susjednih Prizidnica u samostan koji se i danas po Svetom križu zove. Legenda kaže: Kada je 1. travnja 1600. godine redovnik laik uređivao crkvu primijetio je da s krune i iz Kristovih rana kapa krv. Vidno uznemiren, o tome je obavijestio tadašnjeg priora koji je to, zajedno sa svojom subraćom, došao vidjeti. Sljedeći dan neobičnom događaju svjedočili su i brojni Trogirani, koji su promatrajući raspelo osim kapljica krvi primijetili i da je Isus blago nagnuo glavu. Sve je uredno dokumentirano, a ondašnji papa je nakon toga crkvu proglasio svetištem.