Iz tiska je izašla nova monografija svećenika i publicista mons. Antuna Jarma pod naslovom “Aljmaš-Svetište Gospe od Utočišta. Prilozi za povijest” za koju je uvod napisao đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić.
Knjiga na 176 stranica uz mnogobrojne fotografije u boji donosi brojne priloge za povijest o staroj i novoj crkvi u Aljmašu kao i o mjestu Aljmašu, njegovim stanovnicima i brojnim hodočasnicima svake dobi i sa svih strana koji već tri stoljeća posjećuju to poznato hrvatsko marijansko svetište. Poseban je prostor posvećen prognanim stanovnicima Aljmaša, koji su se nakon sedam dugih i teških godina progonstva, zajedno sa svojim župnikom Antom Markićem vratili kući na ruševine svojih domova i crkve, u šikarom zarasle vrtove, vinograde i voćnjake. Sa sobom su donijeli obnovljeni kip Gospe od Utočišta te uz pomoć Vlade Republike Hrvatske i ostalih dobročinitelja, sagradili novu crkvu te se danas, usprkos povijesnim nevoljama, može sa sigurnošću ustvrditi da aljmaška župa i svetište najbujnije cvjetaju u svojoj povijesti.
Neobično rješenje za novu crkvu, prema riječima autora Antuna Jarma, imalo je i dosta protivnika. Posebno među onima koji su se bili naviknuli na staru, u “požaru mržnje” za vrijeme Domovinskog rata, do temelja porušenu crkvu i kojima su bliže klasične interpretacije sakralnih građevina. Zakrivljena ploha krovne ploče na novoj crkvi u Aljmašu, posvećenoj Pohođenju Marijinom Elizabeti i obnovljenim zavjetnim kipom Gospe od Utočišta ili na njem. Mutter der Zuflucht, kojeg je 1857. godine Strossmayer nabavio u Beču od nepoznatog majstora, blago se podiže od razine tla. Zatim uzdiže preko svetišta i lađe te valovito spušta prema ulazu da bi na kraju prerasla u zvonik. Ujedno je istočno pročelje zakrivljeno i pokriveno patiniranim bakrenim limom, a zapadno zatvara staklena fasada. Krovna ploča, uključujući i stražnju stranu zvonika, prekrivena je drvenim daskama od tikovine. Prednja strana na kojoj se nalaze tri otvora za zvona, izrađena je od betona s velikim čeličnim križem u sredini te obložena daskama od tikovine. Nova crkva s Dunavom u pozadini i svojim suvremenim oblikom, vrlo je dojmljiva građevina i prepoznatljiv simbol svetišta. Ona pruža Aljmašu novi i prepoznatljiv vizualni sadržaj, nalik je ptici i prozvana je Labudica s Dunava. Podsjeća na pticu Feniks, koja se uzdiže iz pepela i jasan je dokaz da je ljubav jača od mržnje. (ika-tu/sa)