Istina je prava novost.

Odnos Crkve u Istri i Jugoslavije u poratnom razdoblju

Knjiga o prešućenoj povijesti, o prvih deset godina života u novoj državi - Jugoslaviji, ima posebnu vrijednost iz razloga što se do sada nije našao nitko od pisaca koji bi se usudio istražiti to razdoblje

Rijeka, (IKA) – “Odnos Katoličke Crkve u Istri i Jugoslavenske državne vlasti 1945. – 1954.” naslov je knjige Stipana Trogrlića koju su 4. svibnja u dvorani Filodramatike u Rijeci predstavili dr. fra Emanuel Hoško, Goran Crnković i sam autor. Predstavljanje knjige organizirala je Matica hrvatska – Ogranak u Rijeci. Knjiga o prešućenoj povijesti, o prvih deset godina života u novoj državi – Jugoslaviji, ima posebnu vrijednost iz razloga što se do sada nije našao nitko od pisaca koji bi se usudio istražiti to razdoblje, istaknuto je na predstavljanju.
Goran Crnković je govoreći o knjizi istaknuo kako je povijest Katoličke Crkve i svećenstva u Istri bitno različita od povijesti u drugim hrvatskim krajevima. U razdoblju od 1945. do 1954. u Istri se odigrava niz događaja, od narodnog preporoda, svjetovnog razvoja školstva, izdavanja novina “Naša sloga”, “Krvave krizme”, talijanizacije klera, pa do podržavanja antifašističkog pokreta od strane istarskog klera. Crnković je istaknuo da “ta knjiga nudi obiman i valjan pristup tim problemima. To bogato razdoblje u nas još nije bilo tako sustavno prikazano.”
Dr. Emanuel Hoško, koji je ujedno i recenzent knjige, podsjetio je kako je o tom razdoblju jako mnogo napisano na talijanskom i slovenskom jeziku, s obje strane s jasnim preludiranim stavovima. “Autor nije kroničar, već analitičar koji dobro pliva u tom metežu. Oslanja se na svoja istraživanja i dostupnu literaturu. Premda piše o odnosu Crkva – država, obuhvaća sve što spada u puninu tog odnosa. Prodire duboko u djelovanje Crkve, naroda, vlasti, te ideoloških djelovanja te vlasti”, rekao je dr. Hoško. On je potom predstavio sva poglavlja knjige pojedinačno istaknuvši da “knjiga ima 12 poglavlja, a svako od tih poglavlja je knjiga. Poglavlja su toliko cjelovita, sveobuhvatna, analitički jasna, sa zrelom sintezom da svako zasebno predstavljaju jedno cjelovito djelo. Knjiga je u cjelini bogata sadržajem, relativizacijom tog sadržaja, trijeznim razmišljanjem i iskrenošću u kojoj se ne suzdržava od istine o suradnji Crkve s ideološki različitom vlašću”. Dr. Hoško je uz konstataciju da je Trogrlić prvi koji je o tom razdoblju, od deset godina poslije rata, napisao jednu cjelovitu studiju za određeno područje Hrvatske, zaključio da ostala područja Hrvatske, uključujući i Rijeku, zaslužuju jednu takvu studiju.
Autor knjige, Stipan Trogrlić, s radošću se prisjetio pokojnog Antuna Heka, prvog ravnatelja privatne gimnazije u Pazinu, koji ga je uveo u problematiku o kojoj piše. Istaknuo je kako su unatoč kontroverzne suradnje istarskog klera s komunističkom vlasti “biskup Dragutin Nežić i svećenik Božo Milanović ostali ljudi vjere, vjerni vjeri i Istri, koji su znali postaviti granice. Pokušaj da se stvori nacionalna Crkva i prekinu diplomatski odnosi s Vatikanom nije uspio. Tadašnje vlasti nisu mogle prihvatiti da postoji jedna samostalna institucija koja ne podliježe vlasti, pa su Crkvi u Hrvatskoj malo pružali i puno susprezali, želeći spriječiti vanjske iskaze vjere, napose procesije.” Trogrlić je zaključio riječima Bože Milanovića, koji je na pitanje belgijskog novinara o suradnji klera s anticrkvenom ideologijom umjesto priklanjanja katoličkoj Italiji, odgovorio: “Granice se mijenjaju i nestaju, ali našem narodu je uvijek bilo loše”.