Krakov, (IKA) – Krakov i Auschwitz bili su središnje postaje nagradnog putovanja Maloga koncila “Stopama Ivana Pavla Velikoga”, čiji su sudionici u subotu 2. travnja već četvrti dan hodočastili Poljskom, posjećujući mjesta i gradove koji su na poseban način obilježili život pape Ivana Pavla II., objavljeno je na portalu Glasa Koncila.
Prva postaja bila je stari kraljevski grad Krakov u kojem su hodočasnici razgledali stari dio grada Wawel: dvorac, prijestolnicu poljskih kraljeva te katedralu posvećenu glavnom zaštitniku Poljske sv. Stanislawu. U katedrali, građenoj u renesansnom stilu, na štovanje su izložene moći sv. Stanislawa te grobovi članova kraljevskih obitelji, a u kripti katedrale nalazi se i nekoliko podzemnih kapelica među kojima je i ona u kojoj je Karol Wojtyla kao svećenik Krakovske biskupije služio svoju prvu misu. Hodočasnici su na tome mjestu posebno ostali u molitvi s posebnom nakanom za nova duhovna zvanja.
Tijekom turističkog obilaska grada, koji ima oko 700 tisuća stanovnika, nagrađeni putnici posjetili su i zgradu krakovskog ordinarijata u kojem je kasniji papa Wojtyla služio nekoliko godina kao nadbiskup. No, to je mjesto i u njegovu kasnijem pontifikatu imalo posebno značenje: tijekom njegovih posjeta Krakovu iz te zgrade uvijek je spontano i radosno komunicirao s mladima koji su se u molitvi i pjesmi okupljali ispod njegovog prozora. I tim je svojim postupkom, koji je postao svojevrsna tradicija, jer se i papa Benedikt XVI. na taj način družio s poljskom mladeži, Ivan Pavao II. pokazao kako je svojom otvorenošću i spontanošću oduševljavao vjernike, a posebno mlade.
Koncentracijski logor u Auschwitzu, koji je zbog svoje okrutnosti postao svjetskim simbolom holokausta, genocida i terora, posebno je dojmio hrvatske posjetitelje. Mjesto gdje su u tijeku pet godina ubijani mnogi Židovi, Poljaci, Romi, ruski ratni zarobljenici danas je državni muzej u koji poljska djeca tijekom osnovnoškolskog obrazovanja obvezno dolaze i uče o tom strašnom zločinu koji je pouka novim naraštajima kako se povijest ne bi smjela ponavljati.
Svijetli trag u tadašnjem “ludilu stvaranja nadčovjeka”, u kojem je stradao ponajprije čovjek, ali i čitavo čovječanstvo, ostavio je franjevac konventualac sv. Maksimilijan Kolbe. Kod ćelije-bunkera gladi u kojem je proveo posljednje trenutke života darujući ga za bližnjega, hodočasnici su se kratko pomolili, a kod zida smrti gdje su strijeljani brojni logoraši zapjevali su “Kraljice neba”.