Zagreb, (IKA) – Središnje slavlje 46. svjetskog dana molitve za duhovna zvanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji održano je uoči nedjelje Dobroga Pastira, u subotu 2. svibnja u zagrebačkoj katedrali. Svečano euharistijsko slavlje i molitvu za zvanja predvodio je povjerenik za pastoral duhovnih zvanja vlč. Dubravko Škrlin Hren. U koncelebraciji su bili rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa dr. Stjepan Baloban i odgojitelji u bogosloviji, te rektor Međubiskupijskoga dječačkog sjemeništa Ivan Gretić i odgojitelji u sjemeništu. Na misi su se uz bogoslove i sjemeništarce okupili redovnički kandidati i kandidatice, redovnice te vjernici laici. Na početku mise vlč. Škrlin Hren je rekao kako je povod ovog okupljanja molitva za nova duhovna zvanja, ali i molitva za one koji već jesu u službi da budu ustrajni, vjerni i hrabri navjestitelji Isusove Radosne vijesti.

Podsjećajući na geslo ovogodišnje molitve za duhovna zvanja “Tko si, Gospodine, i što želiš da učinim?” vicerektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa Damir Ocvirk u propovijedi je istaknuo kako je na primjeru sv. Pavla i sv. Franje Asiškoga i njihova oduševljenog nasljedovanja Krista lako uočljiva bit duhovnog poziva. Zvanje je prije svega Božji dar, Božje djelo, Božja inicijativa, jer Bog nas je prvi zavolio i ono ovisi o našoj otvorenosti i suradnji, a svako zvanje za koje se čovjek opredjeljuje, a izražava ljubav prema bližnjima, utkiva se u Božji plan.
Osvrćući se na lik Dobrog Pastira, propovjednik je istaknuo kako nam je teška pomisao biti poslušne ovce. Svi bismo htjeli biti odgovorne i odrasle, slobodne osobe, bez vodstva. Svi želimo biti vođe, razviti svoju karijeru. No, evanđelje nam govori o slici ovaca koje poznaju i slušaju svoga pastira. Koji paradoks našeg vjerničkog života! No, jesmo li dorasli pastirskoj službi Krista – Dobrog Pastira? Jer Krist nije nikakav vođa, šef ili biznismen; on nije slika stranačkog vođe koji mnogo obećava a malo daje. Isus se predočuje u jednostavnoj slici dobrog Pastira. Iza te slike stoji činjenica: Dobri Pastir život svoj polaže za ovce. Više mu je stalo do ovaca, nego do vlastita života. A da to nije puka fraza, pokazuje njegova smrt na križu. Na križu Krist raširenih ruku prima u svoje naručje sve ljude i nitko ih više ne može oteti njegovu zagrljaju. To je jamstvo njegove ljubavi i pastirske službe, podsjetio je vicerektor, jer ljubiti u biti znači predati sebe drugima, poći ka drugome. Da bi se moglo ljubiti potrebno je osloboditi se samoga sebe, potrebno je ljubiti do kraja. To razgolićenje samoga sebe, što je dugoročan zadatak, povezuje nas i uveličava, to je izvor ravnoteže, to je tajna sreće. Svjedočiti poziv za ljubav temelj je duhovnog poziva, poziva svećenika, redovnika i redovnica. Nije lako govoriti o svećeničkom pozivu, ako pred sobom nemamo pojam čiste i djelotvorne ljubavi. Poziv, koji Bog upućuje mladoj osobi da ga slijedi u posvećenom životu, označava Božji odnos koji Bog temelji na slobodi i ljubavi. I u tom pozivu Bog povjerava svijet rukama svećenika, redovnika i redovnica, misionara i vjeroučitelja, da svatko prema svome daru, vlastitim crtama i karakteristikama daje smisao ovome svijetu, novi smisao: ljubav i predanje, istaknuo je vlč. Ocvirk.
Nadalje, podsjetio je kako su odlučujuću ulogu za budućnost zvanja u Crkvi pozvane odigrati obitelji. Svetost bračne ljubavi, sklad obiteljskog života, duh vjere s kojim se suočavaju u svakodnevnim životnim problemima, otvorenost prema potrebnima i siromašnima, sudjelovanje u životu župne zajednice čine primjereno ozračje u kojem će djeca čuti božanski poziv i na njega velikodušno odgovoriti, upozorio je Ocvirk. Pozvao je roditelje, ako već izravno ne odgajaju svoju djecu za duhovni poziv, da ih vlastitim primjerom odgoje za prave ljude koji će osjetiti radost ljubavi i zadovoljstvo zbog postignutih ciljeva. Odgojite svoju djecu za vjernike budućnosti, koji će vlastiti zalaganjem mijenjati i obnavljati lice zemlje, poručio je. Na kraju propovijedi pozvao je na molitvu za zaređene službenike, jer bez svećenika život Crkve bio bi nezamisliv; bez svećenika nema ni euharistijske prisutnosti Krista.
Prije blagoslova, vlč. Škrlin Hren izmolio je molitvu za duhovna zvanja. Misno slavlje pjevanjem je uveličao zbor mladih iz zagrebačke župe sv. Petra, ap. pod vodstvom Nikoline Pinko.
Tim misnim slavljem završio je i molitveni hod za duhovna zvanja crkvama Zagrebačke nadbiskupije. U tijeku tjedna postaje molitvenog hoda bile su crkva Krista Kralja u Trnju, crkva Sv. Martina u Dugom Selu, crkva Sv. Vida u Vrbovcu, crkva Sv. Lovre u Petrinji, crkva Uznesenja BDM u Stenjevcu, samostanska crkva sestara klarisa u Mikulićima, crkva Sv. Ivana Krstitelja u Zaprešiću, crkva Navještenja BDM u Velikoj Gorici, crkva Sv. Josipa na Trešnjevci i crkva Sv. Josipa u Karlovcu.