Dubrovnik, (IKA) – Osam slikovnica dubrovačke autorice vjeroučiteljice Jelice Gjenero predstavljeno je 30. travnja domaćoj publici u dvorani samostana sv. Klare u Dubrovniku. Predstavljene su slikovnice: Anđeo čuvar, Repatica ljepotica, Najljepše ruke, Moj susret sa sv. Nikolom, Kameno selo, Gdje stanuje sreća, Tonkica Balonkica, koje je objavila izdavačka kuća Glas Koncila i slikovnica Vrijeme za priču s tri priče: Skrivena kutijica, Zrno hrabrosti i Putovanje pahuljice Kristine u izdanju Laudata.
O slikovnicama su govorile Tajana Martić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, i Ružica Gavrić, profesorica vjeronauka. Na početku susreta uime organizatora Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije okupljene je pozdravila s. Marija Jovanović, istaknuvši kako Jelica Gjenero već godinama sve obogaćuje svojim pričama te izrazila nadu da su neke od priča već zaživjele u srcima djece kojima su u prvom redu namijenjene.
Vjeroučiteljica Gavrić govorila je o važnosti priče i bajke u odgoju djece. Ljudi jako vole pričati i slušati priče tako da često nije ni važno je li priča istinita ili izmišljena. Priče imaju višestruku ulogu: bude znatiželju u slušačima, povezuju ljude, stvaraju nove odnose, pomažu da se okviri nadiđu, uvode u nove svjetove, razvijaju maštu i pomažu pamćenju. Poželjela je svima koji budu čitali Jeličine priče da u tom carstvu otkriju vrijednosti religioznog života.
Profesorica Martić podsjetila je kako slikovnice pomažu odraslim ljudima da se zaustave i pogledaju život dječjim očima. Govoreći o Jeličinim slikovnicama, istaknula je kako to nisu bajke nego male životne priče u kojima se mogu pronaći i odrasli kao i svi koji vjeruju u Boga. Forma je kratka, jezik jednostavan i jasan, u njima se mogu pronaći i pjesmice koje autorica uklapa u priče. Ilustracije također plijene svojim likovnim izrazom te i one imaju svoje poruke. A poruke Jeličinih slikovnica, o kojima je Martić pojedinačno govorila, su općeljudske, kršćanske i svima razumljive.
Autorica Jelica Gjenero, uz zahvale svima na dolasku i svakovrsnoj pomoći, istaknula je kako je ona priče počela pisati u prvom redu želeći djeci dati odgovore na pitanja koja ona često postavljaju, a koja puno bolje razumiju u formi priče. A djecom je Jelica svakodnevno okružena, bilo u osnovnoj školi u kojoj predaje bilo kod kuće svojim trima kćerima.
Večer su obogatiti interpretacijom priča Jasna Held, pripovjedačica bajki, i glazbom na flauti Đive Franetović.