Istina je prava novost.

Pogrebni obredi za žrtve potresa u Italiji

Coppito, (IKA) – Dvije stotine i pet lijesova – od sveukupno 289 žrtava – poredanih u četiri reda – bio je dirljiv prizor u mjestu Coppito, nedaleko od L’Aquile, gdje su 10. travnja dopodne održani pogrebni obredi za žrtve strašnoga potresa koji je prošlih dana pogodio talijansku pokrajinu Abruzzo. Uz posebno dopuštenje pape Benedikta XVI. služena je i misa koju je uime Svetoga Oca predvodio državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone, uz kojega su koncelebrirali Papin osobni tajnik mons. Georg Gänswein, nadbiskup L’Aquile Giuseppe Molinari te 18 biskupa iz drugih krajeva Italije. Nazočni su bili i najviši predstavnici talijanskih vlasti, od predsjednika države Giorgia Napolitana do premijera Silvija Berlusconija.
Već dva sata prije početka pogreba obredi su imali svoj simbol – na pet lijesova od mahagonija bilo je položeno isto toliko malih bijelih lijesova; djeca, još jednom u dodiru sa svojim majkama ili očevima. Osvrnuvši se u propovijedi na taj prizor, kardinal Bertone istaknuo je kako tih pet malih lijesova, više od svih drugih, čini nedokučivu zagonetku smrti. Bila bi to zagonetka koja govori o uništenju, o nenadoknadivoj praznini, da ta prividna Božja šutnja nije samo uvod, baš kako podsjeća Veliki petak, u uskrsnuće. Bog se može činiti odsutnim, bol može izgledati kao besmislena surova snaga, a tama u očima punim suza kao da zamračuje i sramežljive zrake sunca i proljeća. Pa ipak, upravo dok samo proizlazi pitanje: Gdje je tvoj Bog? osjećamo da se iz dubine uzdiže sigurnost u nježno Božje posredovanje. U tišini smrti Božja nazočnost postaje svjetlo nade, istaknuo je kardinal. Smrt nam daje da se uvjerimo kako sve može nestati u jednome trenutku – snovi, planovi i nade. Sve nestaje, ostaje samo Bog koji je Ljubav, rekao je kardinal. Poput Svetoga Oca u poruci, i kardinal Bertone istaknuo je vrednote solidarnosti i bratstva. Nastavimo dalje, zajedno s Marijom, noseći zajednički bol nenadoknadive odsutnosti preminulih, uz ustrajnu, bratsku i prijateljsku nazočnost u njihovim obiteljima, koje su još više postale naše obitelji, u onoj velikoj obitelji djece Božje.