Dubrovnik, (IKA) – Misu posvete ulja u dubrovačkoj katedrali u koncelebraciji pedesetak dijecezanskih svećenika i redovnika predvodio je 8. travnja dubrovački biskup Želimir Puljić. U koncelebraciji bio je i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, kojeg je biskup Puljić posebno pozdravio na početku slavlja dodavši kako nuncij nije mogao biti u Dubrovniku za Festu sv. Vlaha pa je sada došao u posjet.
U propovijedi je biskup Puljić istaknuo kako liturgija posvete ulja vraća svećenike njihovim korijenima i podsjeća na rođendan euharistije “koja izgrađuje Crkvu koja je rođena u krvi na križu, a na Duhove počela rasti i širiti se diljem svijeta”. Dodavši kako se to otajstvo jedino vjerom može shvatiti, biskup je rekao: “Jer, Crkva nije proizvod povijesnog slučaja, nego izvorni Božji naum, Isusova zaručnica, Tijelo Kristovo, Božje zdanje komu je zaglavni kamen Isus Krist. Nju nije moguće svesti ‘na čistu povijesnu stvarnost’. Ona nadilazi zemaljske zajednice iako se u njima povijesno ostvaruje. Izvana izgleda kao ljudska organizacija, a zapravo je Božja obitelj. Priznaje se grješnom, a majka je svetaca. Sveta Majka svete djece Božje. Iako je često bila slaba i trošna, te ponekad ostavljala dojam kao da je ‘na umoru’, ona je uvijek ostajala mlada, snažna i nepobjediva. Takozvani ‘naprednjaci’ o njoj su govorili da je ‘neuka i nazadna’. A ona je bila i ostala učiteljica čovječanstva. Nikada nije bila bez Duha Svetoga i njegovih darova mudrosti i istine, snage i ljubavi. Zato je Duhovskom snagom uspijevala prevladati brojne teškoće i probleme koje joj je život nametao. Riječju i perom velikih i učenih svetaca, snagom i apostolskom vjernošću papa i biskupa uspijevala je obraniti se pred opasnim krivim naučavanjima i žestokim progonima. I tako će biti do sudnjeg dana. Uskrsnuli joj je zajamčio sigurnost: ‘Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta'”.
U Godini sv. Pavla dubrovački biskup pročitao je i protumačio Pavlove savjete Timoteju kao i starješinama okupljenim u Miletu prije njegova odlaska u Rim. U četiri retka Pavao je nanizao divne riječi savjeta voljenom učeniku, kao otac sinu. Neka bude uzor u vladanju i ostane vjeran Bogu, Kristu, evanđelju, zadanoj riječi i obećanjima kod zakletve: Tako mi Bog pomogao! Pavao je brižljiv i moli svoga učenika neka ne zapusti milost koju je primio. Ređenjem je postao služitelj i pastir. I ima karizmu vodstva. To je sjeme koje treba zalijevati, podržavati, njegovati i moliti za nj. Efeškim i miletskim poglavarima Pavao, uz ostalo, ističe kako im je stado povjereno; ono, dakle, nije njihovo vlasništvo, nego dano u najam. Nisu starješine, prezbiteri i biskupi, izabrali stado, nego su oni izabrani od Duha Svetoga za stado. To nikada ne smiju zaboraviti. Biskup je također skrenuo pozornost na opasnosti na koje je i sv. Pavao upozorio starješine Crkve: “Pri kraju govora Pavao upozorava kako će im se ukazati velike opasnosti izvana, od fanatika, nevjernika i bogohulnika. Apostol upozorava i na opasnost koja dolazi iznutra, iz samih pastira. Iskrivljivat će nauk dogmatike i moralke, liturgije i Biblije uime svjetovnih znanosti, ekonomije, demografije, psihologije i sociologije. Oni su opasniji nego vuci, jer “pokazuju veliku skrb za Crkvu Kristovu”, a zapravo je riječ o vlastitom interesu, o prestižu i nametanju svojih ideja koje nemaju veze s Isusovim idealima. Vuci su vanjska rana i čir na licu; heretici su unutarnja rana i čir na želucu. Apostol završava svoj govor pozivom suradnicima neka “bdiju imajući na pameti da je i on tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od njih”. “Kada to doreče, klekne te se zajedno s njima pomoli” – ovaj rastanak pokazuje kakav je vjernik i apostol bio Pavao: On je najveći kad klekne i kad se moli, istaknuo je biskup Puljić.
Nakon propovijedi svećenici su u nazočnosti nuncija Cassarija obnovili svećenička obećanja. Dubrovački biskup zatim je posvetio ulja koja će se upotrebljavati u liturgiji Crkve u narednom periodu.
Uz radost i zahvalnost zbog susreta, nuncij Cassari je u pozdravu skrenuo pozornost crkvenoj zajednici na važnost svetosti i međusobnog zajedništva. Svetost je primarno djelo Duha Svetoga u nama, a da bismo postali sveti potrebno je otvoriti se i prihvatiti Duha Božjega. On nas uči da budemo drugi Krist, da od pastira i vjernika budemo Tijelo Crkve. Jako je velika odgovornost svećenika i biskupa, istaknuo je apostolski nuncij, i potrebna im je stalna duhovna formacija kako bi usmjeravali vjernike kako da žive. Ono što propovijedaju s oltara i sami trebaju činiti. Snaga Crkve je u zajedništvu svih njezinih članova, a duša zajedništva i jedinstva Crkve je ljubav, bez ljubavi sve je beskorisno, poručio je nuncij Cassari.
U znak sjećanja na posjet nuncija Cassarija Dubrovniku i biskupiji biskup Puljić darovao je mons. Cassariju je sliku sarajevskog slikara i svećenika fra Petra Vidića koji je ove godine na Danima kršćanske kulture u Dubrovniku imao izložbu i srebrnjak sv. Vlaha. Nuncij je biskupu darovao brončanu medalju sa likom pape Benedikta XVI. koja je izdata povodom četvrte obljetnice njegovog pontifikata.
Blagoslovom s potpunim oprostom kojeg je apostolski nuncij podijelio završila je misa posvete ulja i radosni susret Crkve Dubrovačke s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj.