Zadar, (IKA) – Misu posvete ulja u katedrali Sv. Stošije na Veliki četvrtak, 9. travnja, predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, kad je posvetio i sveta ulja koja se koriste u slavljenju sakramenata. Koncelebrirali su svi svećenici djelatni u nadbiskupiji i obnovili svećeničko obećanje, a sudjelovali su i bogoslovi, sjemeništarci, redovništvo, vjeroučitelji u školi i župnoj katehezi te župni suradnici. “Prvo što nam treba je sve više življena svijest o daru svećeništva koji nosimo za povjereni nam narod koji se osjeća zapuštenim s raznih strana. Znajmo čuti taj neugodan glas, vapaj. Može li se nama spočitavati udio u toj zapuštenosti? Trebamo li više činiti po darovanoj trostrukoj zadaći navjestitelja, posvetitelja i pastira? Nema sumnje da trebamo. To će se događati samo ako Kristovim svećeničkim srcem gledamo na želju čovjeka da vidi Krista”, poručio je mons. Prenđa, rekavši da je za odgovor na povjerenje Učitelja i potrebe vjernika potrebno dublje zajedništvo u prezbiteriju i s vjernicima. “To zajedništvo je zahtjevno. Traži stalne napore evanđeoske otvorenosti, istinoljubivosti, poniznosti i poslušnosti, a iznad svega sposobnost praštanja. Svjesni da možemo samo po Kristovu duhu praštati i ljubiti, molimo ga da nam da razumjeti božansku logiku djelotvornog poslanja u Crkvi”, rekao je mons. Prenđa. Čestitao je taj sveti dan svima koje je Bog svojom ljubavlju učinio dionicima svoga svećeništva te izabrao i poslao Crkvi da za nju žive i umiru. Pozvao je na molitvu jednih za druge i za vjernike, sve kojima će dijeliti sveta otajstva upravo po svetim uljima; krizmanike, krštenike, bolesnike.
“Tri zadaće svećenika: proročka, svećenička i pastirska najprije su dar. Iz toga proizlazi da su službe, ali u prvom redu sudjelovanje u istinskom životu Duha. Potom su i duhovna vlast. Tako veliki dar izazov je svećeničkoj velikodušnosti u odgovoru Gospodinu na njegovo povjerenje našim siromašnim osobama. Tradicija Crkve odvojila je opravdano djelotvornost sakramenta od egzistencijalnih okolnosti svećenika, njegove ljudske (ne)dostojnosti. Tako su sačuvana legitimna prava i očekivanja vjernika. No, ta doktrinalna određenost ničim nas ne oslobađa od težnje k moralnoj ispravnosti, pravoj svetosti koja mora stanovati u svećeničkom srcu”, poručio je mons. Prenđa, opisavši definiciju svećeničkog identiteta: dionici posvećenja i svjedoci Kristova otkupljenja u svijetu. Istaknuo je da se ministerijalno svećeništvo, koje se po stupnju i ontološki razlikuje od krsnog svećeništva, odlikuje neposrednim poslanjem i za njega je bitan apostolski mandat “Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju”. Polaganjem biskupovih ruku i posvetnom molitvom Crkve kandidati postaju novi ljudi, “starješine”. Istaknuo je da se poslanje svećenika odvija u Crkvi i zato nosi oznaku eklezijalnosti, zajedništva i hijerarhičnosti. To jamči autentičnost poslanja i duhovnu efikasnost. “Poslanje je eklezijalno jer nitko ne naviješta i nosi sebe samoga, ni svećenik ni biskup; nego mora biti svjestan da po svećeničkoj ljudskosti čovjeku nosi Drugoga tj. samog Boga. Bog je jedino bogatstvo koje ljudi žele naći u svećeniku. Zajedništvo i jedinstvo rađaju se iz Božje stvarnosti, samo je iz nje svećenik pozvan biti stručnjak za duhovno pastoralno, da može s poniznošću i pouzdanjem voditi povjerene duše. Blizina s Gospodinom potiče duhovnu blizinu i zajedništvo sa subraćom u prezbiteriju u brizi za Crkvu. Hijerarhičnost poslanja nije samo pravna nego i sakramentalna. Izvor joj je u sakramentu svećeničkog reda, temelji se na milosti a živi u slobodi i odgovornosti pred Bogom i Crkvom”, rekao je zadarski nadbiskup.