Zagreb, (IKA) – O 10. obljetnici prvih duhovnih vježbi za hrvatske časnike, biskup Juraj Jezerinac u uskrsnoj poruci podsjeća da nam s proljećem svake godine dolazi i Uskrs, središnji blagdan kršćanstva, koji doziva u misli Isusove riječi da tek pšenično zrno koje, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod. Slika je to Kristove smrti koja je zalog spasenja i novoga života u uskrsnuću. I svaki krštenik to Kristovo umiranje nosi u sebi. Krštenje je jedan od bitnih plodova Kristova uskrsnuća, to je dar kojeg će on prenijeti na svoje učenike. Po krštenju ukopani smo u smrt, po uskrsnuću hodimo u novosti života, ističe biskup Jezerinac, a preduvjet za vidljivi znak krštenja je vjera u Isusa Krista raspetog i uskrslog. Tu vjeru, povjerenje u Boga, čovjek mora uzgajati, po njoj mora nastojati živjeti da bi postala djelotvornom i da bi bila pokretačem čitavog čovjekova djelovanja i svih njegovih nastojanja. Bog uvijek čini prvi korak prema čovjeku, on je onaj od kojega dolazi poticaj vjere. S druge strane, vjera je odgovor i stav odrasle osobe koja ulazi u dijalog s Bogom koji joj dolazi ususret.
Ne postoje ni “veliki” ni “mali” kršćani, postoje samo oni koji su po Isusu Kristu otkupljeni i koji su spremni ući u zajednicu Crkve koju je on osnovao, ističe biskup. Molitva “Oče naš” podsjeća nas na obvezu da smo u izgradnji Božjega kraljevstva uzeli učešća u trenutku osobnog prihvaćenja sakramenta krštenja po vjeri. Upravo zato nikome, a osobito vjernicima, nikako ne smije biti svejedno što se događa s Božjim djelom na zemlji. Kršćanin je pozvan biti prepoznatljiv i živjeti posve novu stvarnost koju Crkva po svojim ljudima može ponuditi ovom suvremenom svijetu, stvarnost koja je utemeljena na Isusovim riječima: “Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge”.
Na kraju uskršnje poruke, u kojoj pripadnicima Vojnog ordinarijata biskup Jezerinac želi približiti sakrament krštenja po kojemu se ulazi u zajedništvo Crkve, svima želi da i sami živeći svoje krštenje pridonesu dobru naših Oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. “Poštujući svačije uvjerenje mi, kršćani u vojno-redarstvenim snagama, po svom krštenju želimo s radošću živjeti svoje poslanje u svijetu, izvršavajući sve svoje obveze, ne poradi straha, nego po savjesti, jer smo povjerovali Isusu Kristu svjesni da time njemu služimo. Upravo u tome vidimo i radost našeg ulaska u NATO asocijaciju gdje nam se pruža još veća mogućnost ostvarenja našeg katolištva, jer upravo u tim asocijacijama otkrivamo, na opipljiv način, pripadnost velikoj obitelji naroda. To je prisutno u mirovnim misijama gdje sudjelujemo, gdje, služeći se istom Crkvom, svatko na svojem jeziku, slavi Boga i stvara zajedništvo i bratstvo ‘sinova Božjih'”.