Banja Luka, (IKA) – Uskrsnu poruku banjolučki biskup Franjo Komarica započinje razmišljanjem o riječima koje kao kršćani izgovaramo ispovijedajući svoju vjeru: “‘Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni’… Time iskazujemo kako se nalazimo u okrilju vjere naših predaka ili pak naših kršćanskih običaja. Međutim, pogađa li nas dublje izgovaranje tih riječi, ispovijedanje te naše vjere u uskrsnuće i život vječni, utječe li na naš svakodnevni život, mijenja li ga na bolje? Utječe li ta vjera, to uvjerenje nas kršćana na mijenjanje vlastitog životnog ambijenta, svijeta u kojem živimo?”
Isus samo kao učitelj istine, kao simbol čovjekoljublja, a ne i kao uskrsli, nije nešto izuzetno, izvanredno. Mi želimo i trebamo, ističe biskup Komarica, živoga, a ne mrtvoga Isusa. “Trebamo onu sigurnost koju je apostol Pavao doživio kad je išao u grad Damask ubijati kršćane, pa mu se Isus ukazao živ i prekorio ga: Zašto me progoniš? Ja sam oni ljudi, oni kršćani, poput Stjepana, koje ti, Savle, želiš kamenovati, ubiti! Dakle, radi se uistinu o živome, besmrtnom Bogu, koji je zasjao u liku i u licu Isusa Krista. O tome, o toj apsolutno novoj, nepoznatoj, ali silno usrećujućoj stvarnosti govore svjedoci u evanđeoskim izvještajima.”
U Kristovu uskrsnuću, ističe se u poruci, Bog je potvrdio istinitost svega onoga što je Krist naučavao i činio, a time nas obvezao da to prihvatimo kao svoj životni pravac i program. Bog je nama Kristovim uskrsnućem jasno dao do znanja: on nije od nas daleko, nego je on naš trpeći subrat i prvi od vječno živih, prvi posjednik vječnog života. On je došao iz nedokučive slobode svoje božanske vječnosti u tamu i ograničenost naše zemaljske zbilje. Sada je svojim uskrsnućem izišao iz ove naše bijedne grješne ljudske stvarnosti u puninu svoje sretne vječnosti i nas želi sa sobom povesti u tu usrećujuću zbilju.
Stoga nas, podsjeća banjolučki biskup, slavljenje Kristova uskrsnuća potiče da se trgnemo iz svoje možebitne duhovne pospanosti, svoje apatije i beznađa ili svoje zatrpanosti mnogobrojnim i raznovrsnim događanjima i ponudama našeg svakodnevnog životnog ambijenta.
Tko ispravno i vjerodostojno živi svoju vjeru u uskrsloga Krista, vjeru u vlastito uskrsnuće i život vječni, taj se i u ovozemaljskom životu trudi stajati u službi Kristove Radosne vijesti, a to znači u službi istinskog života, slobode i radosti, ljubavi, milosrđa, svetosti i mira. Taj će, zaključuje na kraju poruke biskup Komarica, nužno biti graditelj usrećujuće kulture zajedništva svih ljudi u međusobnom poštivanju i solidarnosti. Taj će se truditi da Radosna vijest o Kristovom uskrsnuću i definitivnoj pobijedi Božje ljubavi i života odjekuje u svim selima i gradovima, u domovima i srcima ljudi u Domovini i u cijelome svijetu.
Uz molbu Uskrslome da među nama bude što više takvih ljudi, biskup Komarica želi sretan i blagoslovljen blagdan Kristova uskrsnuća svima koji se nalaze na području Banjolučke biskupije, kao i svima prognanicima i izbjeglicama, koji se još uvijek nisu odrekli prava na svoj rodni kraj, svoju rodnu župu i biskupiju.