Požega, (IKA) – O nedavnim razmišljanjima domaćih i svjetskih stručnjaka da je dosadašnji svjetski liberalni kapitalistički gospodarski poredak istrošen te je potrebno pronaći novi, piše u uskrsnoj poruci vjernicima požeški biskup Antun Škvorčević. “Tko bi mogao oblikovati taj novi sustav kako se ne bi potrošio kao dosadašnji? Tko bi se ozbiljnije mogao sučeliti s problemom gladi u svijetu, kako većina dobara ne bi ostala u rukama bogate manjine, koja je sebičnom borbom za profit teško ugrozila svjetsko gospodarstvo? Hoće li ti isti političari i menadžeri odlučivati i o novom sustavu i usmjeriti ga prema postizanju istoga cilja?” pita se biskup. “Za novo su gospodarstvo potrebni i novi ljudi. Stoga je danas pitanje nad pitanjima kako doći do novoga čovjeka”, napominje i dodaje: činjenica je da svi mi očekujemo da određene strukturalne promjene u gospodarstvu pokrenu njegov napredak i donesu blagostanje bez da se učini napor oko vlastitog obraćenja i uspostavljanja novih međuljudskih odnosa. “Povijest nam svjedoči da su susreti s uskrslim Isusom Kristom onih koji su mu povjerovali, pokretali u njima najdublje promjene zahvaljujući kojima su – unatoč lišenosti bilo kakve gospodarske, političke ili neke druge izvanjske moći – uspješno mijenjali povijest, snažnije i dugoročnije nego li moćnici bez duha”. Posebno je u tom pogledu rječit primjer sv. Pavla. Stoga o Uskrsu, u Godini sv. Pavla, biskup svraća pozornost na neke pojedinosti njegova lika, kao ohrabrenje na nasljedovanje njegova puta promjene. “U svojoj autobiografskoj Poslanici Galaćanima Pavao piše: S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene’. Razapetost ne smatra duhovnim, asketskim sjedinjenjem s Isusovim trpljenjem, nego odbacivanjem nametnutih svjetovnih poimanja čovjeka i gledanja na stvarnost…” Biti razapet znači promijeniti identitet. Stari Savao, strogi vršitelj židovskoga Zakona razapet je i nema više nikakva značenja. Rođen je novi čovjek, Pavao, koji cijelu svoju egzistenciju doživljava u Kristovu svjetlu. U darovanoj slobodi Pavao pronalazi novi kriterij vrednovanja čovjeka i njegova rada te izjavljuje da se sam trudi “raditi svojim rukama” i ne ustručava se ukoriti Solunjane: “Tko ne radi neka i ne jede”. “Svjedoci smo da se potreba za samopotvrđivanjem u mnogih ljudi u Hrvatskoj pretvara u sebičnost koja poseže za nasiljem, ubijanjem i dokazivanjem svoga značenja nepoštenim bogaćenjem, korupcijom, borbom za vlast nečasnim sredstvima. Oni koji vjeruju Isusu, koji su uistinu ‘u Kristu’… pozvani su i osposobljeni snagom Isusova Duha, poput Pavla, živjeti razapetost ovom svijetu, te hrabro odbacivati uvjetovanosti sustava zla, sebičnosti i smrti”. Zaključujući svoju uskrsnu poruku biskup Škvorčević svima moli i želi puno uskrsne radosti i slobode po novim susretima s uskrslim Kristom i novim naporima oko opredjeljenja dostojnih čovjeka.