Dubrovnik, (IKA) – Čestitajući Uskrs u Godini svetoga Pavla, dubrovački biskup Želimir Puljić u uskrsnoj čestitki osvrće se na Pavlov navještaj Kristova uskrsnuća u dva grada i metropole onoga vremena – Ateni i Korintu. Pavao je neumorno govorio o Kristovu uskrsnuću gdje god je dolazio, navješćivao je “Isusovo uskrsnuće svima: kako podozrivim Židovima, tako i Grcima koji su se tomu snažno opirali”. O Pavlovu navještaju u Ateni biskup Puljić ističe kako se ogorčio što je taj veličanstveni grad toliko “pokumiren”, čak su podigli i spomenik “nepoznatom Bogu”. Pavao jedva čeka da im progovori upravo o tom “nepoznatom Bogu” u kojem “živimo mičemo se i jesmo” i traži priliku da ih pozove na obraćenje. No, dok je o tomu na Areopagu govorio, jedni su se počeli rugati, a drugi su predložili neka o tomu “drugom zgodom govori”. Do kraja razočaran Pavao je napustio Atenu i ostavio je njezine stanovnike neka se spašavaju svojom ljudskom taštinom i besciljnim mudrovanjem. Ističući, pak, Pavlovu veliku ljubav prema Crkvi u Korintu u kojoj su vjernici dobro radili, slušali i molili, dubrovački biskup dodaje kako je ta zajednica bila izložena utjecajima poganskog mentaliteta, a uz to je među njima nastalo strančarenje, razdori i podjele. Stoga im Pavao piše pismo i pokušava sve riješiti u svjetlu pashalnog misterija – kršćanski život je život vjere i nade u Duhu Svetome koji prebiva u nama.
Na kraju čestitke biskup Puljić upozorava vjernike da se čuvaju utjecaja suvremenog poganskog mentaliteta i zavodljivog “atenskog duha samodostatne taštine i besciljnog mudrovanja” te da izbjegavaju nepotrebna “korintska strančarenja, razdore i podjele”. Poziva kršćane da žive dostojni svoga kršćanskog poziva kako bi se i na njih moglo primijeniti Pavlovu sliku o “preporučenom pismu koje drugi mogu čitati”. Potiče sve da budu poput prve kršćanske zajednice “jedno srce i jedna duša” i ostanu postojani u zajedništvu “apostolskog nauka, molitve, euharistije i materijalnih dobara”.