Hvar, (IKA) – U hvarskoj katedrali predstavljena je 27. ožujka monografija o fra Fulgenciju Carevu, nadbiskupu skopskom i hvarsko-bračko-viškom biskupu, koju su pod naslovom “Samo je svetost vjerodostojna” objavili Franjevački provincijalat u Zadru, Biskupski ordinarijat – Hvar i Franjevački samostan u Hvaru. Knjigu je uredio i priredio fra Bernardin Škunca, a likovno-grafički uredili su je Igor Anđelić i Ervin Markošek. Kao autori tekstova u monografiji javljaju se hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk, fra Stanko Škunca, dr. Slavko Kovačić, fra Marijan Mandac i fra Bernardin Škunca. U programu predstavljanja knjige sudjelovali su biskup Štambuk, koji je nakon uvodne riječi vodio program; prof. Joško Kovačić, koji je izlagao o društvenim i političkim prilikama povijesnog razdoblja u kojemu je fra Fulgencije živio i djelovao; glumac HPK-a Marinko Jurić, koji je kazivao ulomke tekstova iz knjige te sam autor fra Bernardin Škunca. U programu su pjevanjem nastupila i dva hvarska crkvena zbora: katedralni zbor kojim je uz glazbenu pratnju s. Blandine Rakarić ravnala maestra Klara Milatić i zbor “Stella maris” crkve franjevačkog samostana koji vodi prof. Vinka Šurlin. Fra Fulgencije Carev rođen je u Kaštel-Gomilici godine 1826. Mladu misu slavio je u Hvaru, u svom omiljenom franjevačkom samostanu. Samostanski starješina bio je u Kopru, Zadru i na Badiji, a djelovao je i kao provincijal provincije sv. Jerolima. Papa Lav XIII. imenovao ga je skopskim nadbiskupom godine 1879. te kao nadbiskup stoluje najprije u Prizrenu, a potom u Skopju.Unatoč posebno teškim političkim okolnostima na području s većinskim muslimanskim stanovništvom, k tome još pod turskom vlašću, fra Fulgencije pastoralno djeluje, poučava djecu i mlade, uzdiže duh i jača vjeru siromašnih katoličkih vjernika, pomaže siromašne bez obzira na vjeru i naciju. Poteškoće s vlastima i naporan rad narušili su nadbiskupovo zdravlje te ga papa Lav XIII. 1889. vraća u Hvar gdje do smrti djeluje kao biskup Hvarsko-bračko-viške biskupije. Premda slabog zdravlja, djeluje s jednakim žarom, s puno ljubavi i pastoralne brige promiče različite pobožnosti, brine o siromasima i osobito mnogo ispovijeda. Živi skromno, samozatajno i pokornički te tjelesno istrošen i bolestan umire u Hvaru godine 1901. Blage uspomene hvarski biskup Miho Pušić godine 1959. u pismu Franjevačkom provincijalatu u Zadru za fra Fulgencija Careva posvjedočio je: “On uistinu može biti savršen uzor svim svećenicima, redovničkim i svjetovnim. Kod starije generacije Hvara uspomena na njegov sveti život još je uvijek živa”.