Rijeka, (IKA) – Dr. Željko Tanjić, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u sklopu kulturne tribine Teologije u Rijeci održao je 23. ožujka predavanje “Kapitalizam kao religija – Teološki pogled na ekonomsku krizu”. Istaknuo je da je zadaća kršćana razlikovati Boga od ideala koji nam se nameću tržištem.
Kriza je proizašla iz činjenice da se posljednjih trideset godina formiralo tržište koje “kontrolira samo sebe”, što je prouzročilo krizu tržišta hipotekarnih kredita, jer je nedostajao sustav kontrole banaka, pogotovo investicijskih. Takvo tržište koje se samo kontrolira dovodi do stanja u kojem financijska moć određuje političku, i sve ostale. “Čovjek vjeruje tržištu kao religijskoj pojavi, a kapitalizam postaje religija. Važan je način na koji čovjek danas doživljava Boga. Odbijajući transcendenciju i dogmu, potiče se razvoj kulta. Kult potrošnje slavi se svaki dan i to bez prekida, a pitanja o pravim vrijednostima i odnosima guraju se sa strane. U kapitalizmu nema nikakvih vrijednosti. Važno je stalno stvaranje novih potreba i potrošnje, bez predaha.”
Sljedeća važna stavka koja dovodi do krize je kratkoročno gledanje ostvarivanja sreće. Stvara se nihilistički mentalitet u kojem je konzumiranje jedini način za ostvarivanje sreće i on se ostvaruje odmah i sada. Nestaje oblik štednje i pogled u budućnost. “Potrošnja je ostvarivanje osobe i funkcionalni imperativ ekonomskog sustava. Potrošnja je postala sredstvo koje prouzrokuje proizvodnju. Tome služe i razne reklame koje izjednačuju našu potrebu za robom s robom koja se proizvodi.” Kapitalizam govori da su dobra ograničena, te se za njih treba boriti. Tako čovjek današnjice u nagomilavanju novih stvari, koje mu nisu nužno potrebne, odbacuje stare i postaje “proizvođač smeća”, istaknuo je Tanjić.
Takva vrsta kapitalizma stvara estetsko zajedništvo u kojem su radost i ugoda temelj društva. Ne postoji ravnomjerna podjela interesa, niti zajedničko rješavanje problema. “Postoje nove vrste geta: ona u koja ne možemo ući i ona iz kojih ne možemo izaći”, rekao je Tanjić.
Kršćani su ti koji bi trebali pokazati put drukčijeg razmišljanja, gdje su muka, smrt i uskrsnuće temelj za shvaćanje spasenja koje dolazi od Isusa Krista. Treba pojasniti govor o ekonomiji spasenja, koja je dugo doživljavana kao spas od određenog režima. “Spasenje se izriče u odnosu na ekonomsko politički odnos. Religije ne odumiru, ali to su religije koje podupiru kult zabave. Kršćansko svjedočanstvo mora biti ono koje društveno djeluje. Trebamo osnažiti pravu sliku o Bogu i ne bježati od činjenice da je kršćanska memorija, memorija patnje. Moramo se truditi osvijestiti pravu sliku kršćanskog Boga, koja je poremećena slikom kapitalističkog Boga. Kritika laži znači razlikovanje, a ne osuđivanje, je cilj kršćanstva je omogućiti svakome da bude dio pravednosti, omogućiti zajedništvo u različitosti”, zaključio je Tanjić.