Rim, (IKA) – “Nove perspektive za društvenu komunikaciju. Promjene u tehnologijama i kulturi komunikacija: teološka i pastoralna refleksija” naslov je seminara koji je Papinsko vijeće za društvene komunikacije od 9. do 13. ožujka u Rimu organiziralo za biskupe zadužene u biskupskim konferencijama za društvenu komunikaciju. “Prvi put nakon II. vatikanskog sabora okupili su se biskupi većeg dijela Crkve da bi raspravljali o komunikaciji Crkve i u Crkvi”, istaknuo je predsjednik Papinskog vijeća za društvene komunikacije nadbiskup Claudio Maria Celli. Bilo je zastupljeno više od sedamdeset biskupskih konferencija iz svih dijelova svijeta, a Hrvatsku biskupsku konferenciju zastupao je riječki nadbiskup i predsjednik Odbora za sredstva društvene komunikacije mons. Ivan Devčić.

Posebna pozornost posvećena je tzv. novim medijima i novim oblicima komunikacije, o čemu je govoreno s tehnološkog, antropološkog i odgojno-pedagoškog motrišta. Drugo težište bilo je na teologiji komunikacije, kao i na institucionalnoj crkvenoj komunikaciji. Budući da Papinsko vijeće za društvene komunikacije priprema osuvremenjenu verziju dokumenta “Aetatis novae”, koji je objavljen prije sedamnaest godina, opširno se govorilo o kontekstu nastanka tog postkoncilskog dokumenta, kao i o novim izazovima “sistema komunikacije” koji bi trebali biti predmet novog dokumenta. Papinsko vijeće posebno je željelo čuti prijedloge i sugestije biskupa o tome što bi trebao sadržavati te kakav bi i komu trebao biti upućen novi crkveni dokument o medijima, čiji bi prvi nacrt trebao biti gotov u drugoj polovici listopada, kada se održava plenarno zasjedanje Vijeća. Očita je želja Papinskog vijeća da biskupi zaduženi za društvene komunikacije budu što više uključeni u stvaranje novog dokumenta, kao i u što stalniju komunikaciju s Vijećem.
Sažimajući naglaske seminara, nadbiskup Celli na kraju je istaknuo središnje značenje komunikacije za Crkvu, jer: “Crkva je komunikacija ili nije Crkva”. To znači da se čitava pastoralna aktivnost treba ostvarivati pod vidom komunikacije. Iz toga proizlazi nužnost formacije i odgoja svećenika, redovnika i laika za medije i komunikaciju, kao i odgojnog djelovanja za odgovorno korištenje medija. Sudionici seminara zaključili su da Crkva treba imati inicijativu u medijima, da se ne smije zatvarati u sebe, da zbog forme ne smije u komunikaciji izgubiti sadržaj, da se treba brinuti za personalne odnose, posebno s osobama koje stvaraju javno mnijenje, jer to omogućuje bolje razumijevanje njezinih nastojanja, te da se na medijskom polju mora zauzimati za profesionalnost i za dostojanstvo novinarske profesije.

Na kraju seminara biskupima se obratio državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone, koji je istaknuo da je seminar razmjena dobara između Svete Stolice i biskupija s njome i međusobno. Poticati takvu razmjenu i jest glavna zadaća središnjih crkvenih tijela. Posebno se zauzeo za kulturu poštovanja, dijaloga i prijateljstva. Istaknuo je važnost sve dubljeg razumijevanja današnje kulture kao i činjenice sve veće integracije komunikacije. Zaključio je kako komunicirati znači razvijati duh solidarnosti i bratstva među ljudima. Gdje se to ne događa, ne može se govoriti o pravoj komunikaciji.

U predavanjima i diskusijama, posebno u onim u skupnima, istaknuta je važnost novih sredstava društvenih komunikacija, njihova poznavanja i prihvaćanja, njihova utjecaja na naš odnos prema drugima, njihove uloge kao konstruktora novih kulturnih formi, promjene značenja tjelesnosti, teritorijalnosti i pripadnosti, kao i same komunikacije u kojoj se sve više naglasak stavlja na odnos, a ne na sadržaj. Uočeno je i novo socijalno razlikovanje na one koji su rođeni u digitalnoj kulturi, a to su mladi, i na one koji su u njoj pridošlice, a to su naraštaji rođeni prije pojave novih medija. U tom smislu danas kao da više ne vrijedi staro pravilo da mlađi uče od starijih, jer stariji danas moraju učiti od mladih kako biti prisutan u novim medijima. No, rečeno je također da će sutrašnje društvo ovisiti o tome kako će naša djeca upotrebljavati nove tehnologije. Otud važnost odgoja za odgovorno služenje medijima.

Unatoč velikom utjecaju i važnosti novih medija i općenito sredstava društvene komunikacije, ipak ništa ne može, kad je riječ o Crkvi, nadomjestiti manjak autentičnosti. U tom je kontekstu upozoreno da su i nadalje valjani svi tradicionalni načini crkvenog komuniciranja, ali imajući uvijek na umu onu evanđeosku: “Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati!” Zbog toga je svaki ljudski govor Crkvi važan, ali je i svaki nedostatan ako nije popraćen životnim svjedočenjem. U tom su smislu neki predavači izrazili žaljenje što se danas u Crkvi u svrhu priopćavanja radosne vijesti ne koristi više umjetnost i ogromna crkvena kulturna baština, što se nedostatna pozornost posvećuje ljepoti liturgijskih slavlja i posebno što se ne upotrebljava više iskustveni govor koji odražava otajstvo utjelovljenja, a moguć je onima koji vjeru istinski žive. Spomenuta je također važnost “stila života” i potreba davanja novog značenja riječima kao što su razvoj, bogatstvo, velikodušnost, duhovnost i sl. Uočeno je i da uvjerljivost crkvene komunikacije “ad extra”, prema van, uvelike ovisi o crkvenoj komunikaciji “ad intra”, unutarnjoj, kao i o samoj crkvenoj zajednici i njezinom “zračenju” onoga što je okuplja i od čega živi. Rečeno je da komunikacija počinje od slušanja sugovornika, od participacije na njegovoj životnoj situaciji. Ne može se, naime, komunicirati ako se nije uključen, dirnut onim što se događa, upleten u to. “Današnja kultura traži da Crkva uđe u igru”, opetovano je isticano.

Na seminaru su biskupi upoznati i sa stanjem i uređivačkom politikom vatikanskih medija: Sala Stampa Svete Stolice, Centro Televisivo Vaticano, Radio Vatikan, L’Osservatore Romano, Ufficio Internet i Libreria Editrice Vaticana, kao i s Vatikanskom filmotekom koja ove godine slavi pedesetu obljetnicu. Jedno je poslijepodne bilo posvećeno stanju crkvenih komunikacija na pojedinim kontinentima. Predavači su bili ugledni profesori društvenih komunikacija na rimskim papinskim sveučilištima Salesiana, Gregoriana, sa sveučilišta iz Navarre u Španjolskoj te s Katoličkog sveučilišta Sacro Cuore, kao i iz Papinskog vijeća za društvene komunikacije.