Požega, (IKA) – U požeškoj katedrali Sv. Terezije Avilske biskup dr. Antun Škvorčević u tijeku misnog slavlja 7. ožujka podijelio je sakrament potvrde dvjema maloljetnicama iz požeškog Odgojnog zavoda. One su prve maloljetnice iz Odgojnog zavoda koje se krizmaju u katedrali, a posljednja krizma maloljetnica bila je prije desetak godina u franjevačkoj crkvi. Obje su u svojim župama primile sakrament krštenja i pričesti, a onda su zbog teških obiteljskih prilika, kako je kazao zatvorski dušobrižnik Slavko Starčević, bile prepuštene same sebi zbog čega su na kraju i završile u Odgojnom zavodu. Redovito su polazile sastanke sa zatvorskim dušobrižnikom, koji se održavaju dva puta mjesečno po dva sata. Njih tri izrazile su želju da se krizmaju za što smo se duže vrijeme pripremali. Vrlo ozbiljno i zrelo su to shvatile, jako su se trudile i pokazale veliko oduševljenje što će primiti sakrament potvrde. Jedna od njih krizmat će se uskoro u Zagrebu, u svojoj župi zajedno sa svojim bratom, a ostale dvije željele su to učiniti ovdje u Požegi, kazao je vlč. Starčević, radostan što ih je kroz katehezu i duhovne razgovore potaknuo da prime ovaj sakrament, uvjeren da greške koje su napravile u životu neće ponoviti.
Biskup Škvorčević na početku misnog slavlja na kojem su uz vlč. Starčevića koncelebrirali katedralni župnik preč. Marko Pišonić te kancelar biskupije Ivica Žuljević, izrazio je radost što su dvije djevojke odlučile postati punopravni članovi Crkve te na taj način svoj život učvrstiti u dobru.
Obraćajući se dvjema krizmanicima, biskup je istaknuo kako je silno potresna činjenica što su od Boga dobile najveći neprocjenjiv i neponovljiv dar, dar života. Pred tom činjenicom, kazao je biskup, treba se zaustaviti i diviti te Bogu zahvaliti što nas je želio i pozvao u život. Isto tako svatko od nas treba si postaviti pitanje što s tim darom treba učinit. “Treba li se s tim darom poigrati ili ga prihvatiti cijelim bićem i srcem. Koga treba pitati što nam je s tim darom činiti? Najbolje je pitati onoga tko te je smislio, odnosno Boga. Ima li s Božje strane odgovora na to pitanje? Bog nam na to pitanje odgovara kroz Božju riječ, odnosno Sveto pismo”, poručio je biskup Škvorčević, koji je zatim protumačio navještenu Božju Riječ.
Nema većih događaja u životu nego kada se ljudi vole, ali ta naša ljudska ljubav je ograničena, katkada i nemoćna. Međutim, u našu stvarnost prodrla je snaga Božje ljubavi kroz Isusovu muku i smrt na križu. Nema zamašnijeg svemirskog događaja nego li je taj, ističe biskup, jer ne može nitko drugi ni ništa drugo našu sudbinu tako preuzeti i tako je preobraziti kao Božja ljubav. Svoj život, svoje slabosti i umiranja trebao sjediniti s tom Božjom ljubavlju. Ako tako učinimo onda smo u svom životu učinili najtočniji korak. Ako su to poželjele i naše današnje krizmanice, onda je ovaj njihov čin silno smislen. Vjerujem da sada kada imate dovoljno iskustvo po godinama, pa i iskustva iz odgojne ustanove koje je također silno važno i dragocjeno, da ćete sada znati reći ne životu u tami i mraku nego da ćete poput pjesnika reći: “Kuda koracam, hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti”. Zakoračile ste na put života Božjom voljom, ali isto tako znajte svoje živote smjestiti pod okrilje Božje ljubavi jer samo tako bit ćete pobjednici života, i to onoga vječnoga, poručio im je biskup Škvorčević, zaželjevši im da im u životu uvijek najbolji prijatelj bude Isus Krist.
Na kraju misnog slavlja biskup je čestitao krizmanicama na njihovu činu te im zaželio da uvijek u životu budu na Božjoj strani te da se služe duhovnim sredstvima koja su im na raspolaganju u Isusovoj Crkvi kako bi stalno duhovno jačale.