Istanbul, (IKA/KTA) – Deveti susret predsjednika Biskupskih konferencija Jugoistočne Europe započeo je 3. ožujka u Centru za multikulturalni i multirelgijski dijalog “Don Andrea Santoro” u turskom gradu Iskenderun pod predsjedanjem predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinala Vinka Puljića.

Domaćin je susreta na temu “Kršćanski identitet na tragovima sv. Pavla” predsjednik Turske biskupske konferencije i apostolski vikar Anadolije biskup Luigi Padovese. Na susretu, uz predsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija kardinala Petera Erdöa, potpredsjednika CCEE-a kardinala Josipa Bozanića i glavnoga tajnika mons. Alda Giordana sudjeluju predsjednici biskupskih konferencija Albanije, Bugarske i Moldavije te Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Beogradu, potom predstavnici Rumunjske i Grčke biskupske konferencije te apostolski egzarh Makedonije.

Biskup Padovese sudionicima je predstavio povijest kršćanstva i Crkve u Turskoj. Prema njegovim riječima, teško bi bilo razumjeti kako bi se kršćanstvo razvilo da nije svoje prvo veliko širenje imalo na teritoriju današnje Turske. Podsjetio je da je većina knjiga Novog zavjeta svjetlo dana ugledala upravo na tim prostorima i u tim kršćanskim zajednicama te da su sv. Pavao i sv. Luka, neki veliki biskupi, crkveni pisci, teolozi i mučenici rođeni na tome području. Istaknuo je i da je prvih osam ekumenskih koncila održano upravo na tom tlu te da je odatle krenula evangelizacija Dalekog istoka sve do Kine, kao i da su tu započele misionarske aktivnosti bizantskog kršćanstva prema europskim slavenskim narodima, preko Balkana prema Rusiji.

Govoreći o trenutačnom stanju, biskup Padovese kazao je da je danas u Turskoj malo ostalo od slavne prošlosti, ali da kršćanska kultura, nasreću, nije mrtva. Podsjetivši da je dolaskom Mustafe Kemala Ataturka otomansko carstvo preraslo u tursku državu u kojoj su manjine postale velike žrtve, jer su godine 1923. samo četiri kršćanske zajednice pravno priznate, dok druge nisu imale mogućnost na pravnu osobnost, što je značilo da ne mogu posjedovati materijalna dobra odnosno kupovati ili prodavati materijalna dobra.

O kakvim je posljedicama riječ najbolje se vidi iz podatka koji je iznio biskup Padovese, da je od nekoliko milijuna kršćana različitih obreda i ispovijesti s početka desetog stoljeća danas ostalo ne više od sto tisuća kršćana, premda su još godine 1927. činili 20 posto ukupne populacije u Turskoj. Također je spomenuo kako je u svijesti mnogih Turaka da Turčin odmah znači musliman i to sunit.

U vezi sa sve češćim priopćenjima u javnosti o religijskoj slobodi, biskup Padovese kazao je da se zaboravlja da takva sloboda ne znači samo pravo nesmetano ići u crkvu, nego i pravo na posjedovanje materijalnih sredstava i ljudskih potencijala za prakticiranje vlastite religije. Zaključio je kako Katolička Crkva ne traži nikakvu privilegiju nego jednostavno priznanje i mogućnost ostvarenja prava u praksi te da bi Turskoj trebalo pomoći u stvarnom provođenju priznanja cjelovite i potpune vjerske slobode nemuslimanskih manjina, uz poštovanje turskih zakona, ali i temeljnih ljudskih prava i prava zajednica.

Euharistiju u crkvi Naviještenja Marijina u Iskenderunu u koncelebraciji svih sudionika predvodio je 4. ožujka kardinal Bozanić. Na početku radnog dana kardinal Puljić govorio je o nekim znakovima kršćanskog identiteta, napominjući da je to prije svega znak križa koji se ne nalazi samo u svim crkvama i kapelama nego i na grobljima te često na raskršćima i u kućama kršćana. Kao oznaku katoličkog identiteta na osobit način spomenuo je pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, što se vidi po brojnim Gospinim kipovima i svetištima u koja hodočaste brojni vjernici, kao i vjernost katolika Svetom Ocu i Svetoj Stolici.

Susret u Iskenderunu potrajat će do subote kada će se svi sudionici u Istanbulu susresti s ekumenskim patrijarhom Bartolomejom I. i slaviti euharistiju u tamošnjoj katoličkoj katedrali koju će predslaviti kardinal Erdö. Iskenderun je izabran za mjesto susreta kako bi sudionici u Godini sv. Pavla mogli pohoditi mjesta važna za život i djelovanje Apostola naroda.