Zagreb, (IKA) – U župnoj crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu 4. ožujka obilježena je 44. obljetnica smrti sluge Božjeg o. Ante Antića OFM (1893. – 1965.). Središnje misno slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji su bili vicepostulator kauze fra Vladimir Tadić, župnik fra Slaven Milanović Litre, gvardijan fra Frano Doljanin te franjevci iz samostana Majke Božje Lurdske, kao i iz drugih zagrebačkih franjevačkih samostana.
U homiliji je biskup Šaško istaknuo da, premda je rođen nakon smrti o. Ante Antića, njegov susret s Kristom u zapisima i spomenu života toga velikana duha susret je s Prisutnošću Boga u vjerniku, redovniku franjevcu, svećeniku i ponajprije duhovniku, u kojemu se mogu razmatrati dvije okosnice, i kao molbu, i kao čežnju, i kao ostvarenost. Te dvije okosnice su: prihvaćanje Božje volje i sjedinjenost s Bogom, ili – svedeno na jedno – sjedinjenost sa svetom voljom Božjom. U tome diptihu razumije se sav njegov život, sva njegova htijenja i prostor novoga svijeta. Podsjetio je na pismo svećenicima prigodom proslave Pedesetnice (8. lipnja 1943.) kojim poziva na obnovu i sriče “ispit savjesti”. On sam često je ispisivao “Pravila” i “Smjernice” svomu životu koja su započinjala i završavala riječima “Deus meus et omnia! Bože moj i sve moje!” a kao polazište uvijek se nalazila istina da ga je Gospodin ljubio. Svoju je najveću dužnost vidio u tome da Bogu vjerno služi i odgovori njegovoj volji, sav u poniznosti, podsjetio je biskup.
Nadalje, podsjetio je kako je o. Antić savjetujući druge, a toliko je onih koje je i kao svećenike i kao redovnice, kao roditelje i druge laike duhovno vodio, uvijek poticao da ne traže svoje, već Božje. Tražiti znak u konačnici znači ne htjeti taj Božji pogled u sebi, podsjetio je biskup Šaško te istaknuo da je o. Ante postao i sam znakom. To je snaga Božjega Duha. Onaj čovjek koji se pouzdaje u Boga i u svojoj sebičnosti ne traži znak, postaje znakom. Sveci su oduvijek prijetnja iluziji, površnosti, brzim prohtjevima koji se gube u nepravdama, a konačno u razočaranju. Otac Ante, premda to nije nikada niti izdaleka tražio, postao je znakom za nas, za vrijeme Crkve. Ostavio je trag Božje prisutnosti u raznim franjevačkim zajednicama, u odgoju mladih; u duhovnome vodstvu koje je znalo kolika je vrijednost i snaga vjernika laika. Svojim osobnim življenjem otkrivao je vrelo na koje svaki vjernik može doći – molitvu, istaknuo je biskup te rekao da je molitva znak ustrajnosti u vjeri u kojoj nećemo nužno susretati ono što nam se sviđa, već ono isto što smo i do tada zvali svojim životom, ali preobraženo susretom s Bogom, s njegovim planom i Providnošću. Otac Ante gorljivo se trudio oko odgoja za molitvu, a i sam je znao gdje treba najviše nastojati – pronaći tišinu ili kako je govorio – nutarnji muk, silenzio interno. Taj naš dragocjeni znak hrvatskoj crkvenoj zbilji, duhovnik i mistik, darivatelj prostora susreta s vječnošću; gorljivi tražitelj sjedinjenja s Bogom i predanosti Bogu, dopušta nam da vidimo više od Salomona i više od Jone; da vidimo Kristov križ kao zbilju koja ne plaši i pred kojom svaka zemaljska iluzija ostaje kulisa koja ne uspijeva zapriječiti sjaj radosti. U svoj jednostavnosti potiče nas da kao Crkva ne zaboravimo moliti za svećenike, redovnike i redovnice koji će biti duhovnici, nositelji Kristova znaka i poglavito uronjeni u molitvu koja je najizvrsniji lijek protiv unošenja tuge i obeshrabrenosti, rekao je biskup Šaško te na kraju homilije podsjetio da našoj hrvatskoj zbilji Antić govori da ne iskušavamo Boga; da ne tražimo znak nad znakom Krista; da Kristove znakove našega vremena čitamo u vedrini proslave križa, te da provjeravamo svakoga tko želi usaditi u nas i tkivo našega naroda bilo koju klicu zavaravanja, otpornu na potrebu za obraćenjem.
Nakon mise svećenici predvođeni biskupom Šaškom uputili su se do groba o. Ante Antića, gdje je biskup izmolio molitvu za Antićevo proglašenje blaženim. Misno slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor.
Proslavi spomendana o obljetnici Antićeve smrti prethodila je trodnevnica u kojoj su propovijedali vicepostulator Tadić, fra Nikola Bašnec OFMCap. i fra Zvjezdan Linić, a u misnim slavljima sudjelovali su zborovi koji djeluju u župi.