Senj, (IKA) – Znanstveni skup u povodu 200. obljetnice djelovanja školske knjižnice senjske Srednje škole Pavla Rittera Vitezovića održava se 26. i 27. veljače u Domu kulture u Senju. Skup je posvećen knjižničarstvu nekad i danas, a uz uvodno izlaganje predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika Milana Moguša o temi “Senjsko srednje školstvo do 1869. godine” govorio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
“Nećete često naići na ovakve obljetnice, jer se u Senju knjiga voljela i poštivala više nego bilo gdje”, istaknuo je biskup Bogović, govoreći o povijesti školstva u biskupijama Senjskoj i Modruškoj ili Krbavskoj. Ono je bilo na razini školstva u drugim zemljama. Tako je biskup Agatić učinio važan iskorak kad je 1634. u Senj doveo pavline, a gimnazija se otvara 1725. Nastavni jezik bio je latinski, a u doba germanizacije krajem 18. stoljeća pokušava se nametnuti njemački koji će biti u gimnaziji najprisutniji nakon pojave nacionalnog buđenja, Ilirskog preporoda, odnosno u doba biskupovanja velikoga hrvatskog rodoljuba Mirka Ožegovića. On je profesorima pisao hrvatskim jezikom, a oni su njemu odgovarali na njemačkom, jer je Senj pripadao Vojnoj krajini u kojoj je njemački bio službeni jezik. Ukinućem Krajine, uveden je i u gimnaziju hrvatski kao nastavni jezik. U Senju je 1806. osnovana teologija, a dvije godine kasnije i filozofija. Tako je Senj pored gimnazije dobio i visoko učilište, kroz stoljeće i pol jedino na području Zapadne Hrvatske. Nakon pavlina, Ježić je gimnaziju povjerio franjevcima nakon kojih će gimnaziju voditi biskupijski svećenici. U drugom dijelu 19. stoljeća postupno će se uključivati i laici. “Možemo zaključiti da je djelovanje srednjeg školstva u Senju, sve od njegovih novovjekih početaka, bilo tijesno vezano uz teološki studij. Ta međusobna uvjetovanost i isprepletenost trajala je sve do zatvaranja bogoslovskog učilišta 1940. Od 1857. ta međuovisnost dolazila je najviše do izražaja po djelovanju zavoda “Ožegovićianuma”, zaključio je biskup Bogović.

.