Makarska, (IKA) – Stihozbirka “Plave riječi” autorice Ive Šiško iz Vinice predstavljena je 19. veljače u crkvi Sv. Filipa u Makarskoj. Zbirku je objelodanila Matica hrvatska, ogranak Makarska. O knjizi su govorili predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Makarskoj Ante Škrabić, recezentica Radojka Divić i profesor hrvatskoga jezika i književnosti don Ilija Drmić, koji nije mogao doći zbog lošega vremena te je njegov tekst pročitala Brigita Mravičić. Pojedine pjesme recitirala je ilustratorica knjige Desa Marijeta, a pjevala je ženska klapa Fjoret iz Makarske.
Unatoč lošem vremenu, na predstavljanju se sabralo više od 60 osoba zaljubljenih u lijepu riječ i glazbu. Svima koji su sudjelovali u objelodanjivanju te zanimljive pjesničke zbirke poetese Ive Šiško zahvalila je Neda Pavlinović. Zbirka “Plave riječi” podijeljena je u tri dijela: “Svjetlost anđela” (24 pjesme), “I san je moj svijet” (25 pjesama) i “Koračanje nesnenošću” (56 pjesama). “U svemu 105 pjesama, 105 bisera satkanih od riječi što nam ozbiljuju i san i javu (iz predgovora Radojke Divić), otkrivaju osvijetljenu stranu života i onu u sjeni, objašnjavaju mističnu tišinu i krik, govore o molitvi i križu, plavim cvjetovima i neumrlim ružama, o ledenim cvjetovima i zelenim cvjetovima, o danu i noći, o plavim pjesmama i svojim riječima… Ona je toliko uronila u to otajstvo pjesničkoga da zapravo svemu daje dublji smisao, što se dobrano očituje u pjesmi ‘Uskrsnuće’. Samo o ovoj pjesmi može se napisati pozamašan komentar, u kojem bi se nanizale činjenice iz mitologije (ptica feniks) i religije, konkretno kršćanstva (Kristovo uskrsnuće i naše uskrsnuće), zatim određena pavlovska teološka refleksija koja se zrcali u rečenici: Ne živim viša ja, nego u meni živi Krist. Dakle, njegov križ, grob i slavno uskrsnuće! Iva je sve to rekla pjesnički kratko, a misaono vrlo duboko”, ističe don Ilija Drmić. Pjesme su napisane uglavnom u maniri japanskoga tanakaizma i haikuizma, što je već odavno u hrvatskoj poeziji prisutno. Naime, stihovi su kratki, ali su puni poruke. Riječima je ograničena prostorna egzistencija ali je mislima prostrano i široko. To će svaki čitatelj vrlo lako uočiti, ističe don Ilija te dodaje: “Iva pokatkad vidi pjesničku dubinu samo u jednoj riječi, koja se dobrano proširuje dovođenjem u svezu još pokoju riječ. U tom smislu valja pročitati pjesmu ‘Pisanje'”. “U ovim stihovima postoji nešto što je vrlo impresivno, što se duboko usjeklo u njezinu svijest i tako joj stvara obzore plavetnila, gdje je plavo sunce, plava riječ, plava pjesma. Ta plavost postaje simbolom onoga što je potiče na život, što se očituje u mnogim pjesmama, a na poseban način u pjesmi ‘Smisao postojanja’, što se krije u Bogu, očitovanu u svome sinu Isusu Kristu. Uz plavu boju postoji i tamnoplava, a tu riječ rabi u pjesmi ‘Zeleni cvjetovi’ kad kaže: ‘tamnoplava smrt’.” Njezina stihozbirka jest “manifest ruža”, što saznajemo iz pjesme “Plava pjesma”, koja ujedno očituje koliko se autorica uživjela u ovaj stvoreni svijet. O tomu svjedoči i u pjesmotvoru “Ljubav”. Iva se svojim pjesničkim umovanjem, veli prof. Drmić, “uključila u svemir izvan nas i svemir u nama što se vrti u središtu našega bića i to nam kazuje da jesmo, da postojimo, što se da nazrijeti iz pjesme Postojanje. Ona je napisala ne samo ‘manifest ruža’, nego i manifest svemira koji opstoji zahvaljujući Ljubavi”.