Vatikan, (IKA) – Znanstveni napredak u službi dobra valja uvijek štititi, ali čovjek treba izbjegavati kušnju želje da zamijeni Boga, istaknuo je nadbiskup Rino Fisichella u izlaganju kojim je 20. veljače u Vatikanu otvorio kongres “Nove granice genetike i opasnost od eugenetike”, koji je u prigodi svoje XV. opće skupštine organizirala Papinska akademija za život.

Usporedivši svaki znanstveni uspjeh s Janusovom glavom koja ima dva lica i koja istodobno pokazuje ljepotu i tragičnost, nadbiskup Fisichella istaknuo je kako opasnost od zastranjenja genetike nije samo teoretska, nego ona, nažalost, pripada mentalitetu koji se polako, ali nesmiljeno sve više širi. Eugenetika se nerijetko skriva pod maskom lica onih koji bi htjeli fizički poboljšati ljudsku vrstu, ali u temelju je te pojave pogrešno poimanje čovjeka. Tijelo, premda je bitna sastavnica, ne ispunjava cjelokupnost osobe, upozorio je nadbiskup te pojasnio kako će Crkva uvijek braniti znanost u njezinoj opravdanoj želji za istraživanjem beskonačnoga otajstva svega stvorenog, i za razvojem tehnologija koje će pomoći da se što bolje živi u sredini koja je u službi čovjeka i koja je napravljena po njegovoj mjeri.
Pa ipak, bolest, bol, trpljenje i smrt ostaju pitanja na koja valja smisleno odgovoriti. Eto zbog čega sve ono što je znanstveno i tehnički moguće, nije i dopušteno. Stoga ne može samo znanstvenik u svojemu pokusu označiti granicu između dopuštenoga i nedopuštenoga, nego je potreban razgovor s drugim nadležnim znanostima kako bi se utvrdila granica i objektivno etičko nastojanje, napomenuo je nadbiskup te pozvao na zaštitu temeljnoga načela nepovredivosti osobe, koje je plod besplatnoga Božjeg dara. Čovjek je dužnik za svoj život. Izišao je iz Stvoriteljevih ruku, i njegovo će se potpuno ostvarenje moći konkretizirati samo pod uvjetom da shvati samoga sebe i izgradi vlastiti osobni i društveni život ne želeći nikada zamijeniti Boga, poručio je nadbiskup Fisichella.

Uslijedila su izlaganja stručnjaka i znanstvenika o novim granicama genetike. Genetičar i profesor na rimskome sveučilištu La Sapienza Bruno Dalla Piccola upozorio je na “genetizaciju” života koja je vezana uz razvoj ispitivanja na ljudskome genomu, a iz kojih bi mogli proizići paradoksalne opasnosti. Pojava takozvanih “nepacijenata” u našem društvu, odnosno subjekata koji nisu bolesni, ali koji su prošli pokuse koje nekada nije bilo moguće napraviti, u kojima je uočeno da su podložni nizu rizičnih čimbenika, dovodi ih, razumljivo, do zabrinutosti, tako da ima onih koji počinju organizirati svoj život pa svakoga dana odlaze liječniku da bi im se izmjerio tlak, ima onih koji čine laboratorijske kontrole, a ima i onih kod kojih se razvijaju psihosomatske bolesti. S druge pak strane genetika danas ima sve veću ulogu u prenatalnim dijagnozama. Međutim, i na tom području, uz sporne posljedice. Prof. Dalla Piccola na kraju je istaknuo razvoj istraživanja na odraslim matičnim stanicama koja su, za razliku od onih embrionalnih, već pokazale primjetne rezultate.