Split, (IKA) – Mjesečni susret članova Udruge Ivan Pavao II. održan je 17. veljače u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Nakon molitve krunice euharistijsko slavlje predvodio je dr. don Ivan Bodrožić, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu i Zagrebu. U homiliji je poručio da ne budu kao mnogi ljudi koji se danas boje ući u Gospodinovu lađu i koji odbijaju njegovu pomoć, misleći da sve mogu sami i da im On nije potreban. Istaknuvši pri tome kako su članovi Udruge pozvani pomagati i brinuti se za one potrebne kojih je danas svaki danom sve više jer u molitvi Gospodnjoj molimo: “Oče naš i kruh naš” koji nam svakodnevno posvješćuju zajedništvo svih ljudi koji su povezani u osobi Isusa Krista te zbog toga nitko od nas ne smije samo sebi grčevito pribavljati kruh a istovremeno zaboravljajući druge oko sebe. Nakon euharistijskog slavlja don Ivan je održao predavanje “Između tradicionalizma i inkulturacije – Pavao svjedok i navjestitelj Evanđelja”. “Božja riječ je doista bila poput kvasca koji je uskvasao tijesto čovječanstva zamiješano božanskim djelovanjem dosežući svoj vrhunac u utjelovljenju Riječi. Antiohijska je Crkva rasla u otvorenosti Duhu Božjemu, ali da bi se iz nekog središta mogla širiti radosna vijest, ono najprije mora biti stjecište u koje dotječe milosni dotok te iste radosti koji se poslije obilno razlijeva na žedna srca. Antiohijski vjernici – kršćani znali su čarobnu formulu primanja i dijeljenja milosti. Znali su u kojem omjeru trebaju zamiješati božanski kvasac s ljudskom spremnošću da bi tijesto nabujalo i da bi dobili kvalitetan kruh, pečen plamenom Duha. Bijahu otvoreni takvom dotoku koji je ispunjao njene spremnike, bilo po odgovornim vođama zajednice koji djelovahu, poučeni snagom Duha Božjega, kao istinski učitelji čija su usta kazivala božansku mudrost, bilo po onim navjestiteljima koje su zvali starozavjetnim imenom proroci. U ovoj zajednici Savao je stekao nova duhovna iskustva, ali je u isto vrijeme i sam davao doprinos učvršćujući vjeru u srcima učenika. Osjećao je da je pronašao stvarnost koju je od samoga početka tražio i slutio. Kršćani su nadišli okvire Zakona. Vjernici bijahu otvoreni za Božju riječ ne postavljajući joj zapreke, nego, štoviše, stavljajući se na raspolaganje božanskoj sili i njezinoj prodornosti. Savao je dosta proputovao naviještajući radosnu vijest i svjedočeći iskustvom vlastitog obraćenja kako je Isus živ i uskrsnuo, ali ovo izabranje je bilo nešto sasvim posebno. Inicijativa nije bila njegova, niti se radilo o privatnom nastojanju da vrati na pravi put one s kojima je prije lutao, napose one za čije je lutanje možda i sam bio kriv svojim radikalnim stavovima, nego se radilo o zadaći koju je Barnabi i njemu povjerio Duh Sveti, u čemu ih je poduprla antiohijska Crkva”, istaknuo je dr. Bodrožić.